U Grčkoj vježbenici je podsjetnik na tu priču, a ja sam ju prvi put vidjela i čula, puno ranije, kao jednu od Ezopovih, Fedrovih ili Lafontenovih basni, zato je i pamtim samo kao natuknicu.
Ruža iz privatnog vrta, možda neke lijepe djevojke, ne znam sad točno, tako je ugodno mirisala da je privukla pažnju maloga slavuja, divlje i slobodne ptice iz obližnjeg gaja.
Ne znam sad točno, ne mogu se sjetit, a nemam sad tih knjiga da bih provjerila, da li je miris i ljepota ruže nadahnuće bilo slavujeva pijeva, ili neuspjeli pokušaj da se ta dva nježna bića ikada nađu i sjedine, ikako drugačije osim u nevidljivim senzacijama, ali znam sigurno da se basna uskoro pretvara u priču u kojoj mladić udvara djevojci oponašajući pjesmu sićanog slavuja.
Pouka na kraju basne, je ona izrečena kao opomena ili upozorenje mladoj neiskusnoj i neiskvarenoj duši: "Možda možeš oponašati pjevanje slavuja, možda možeš pjevati i ljepše od njega, ali osjećaš li pri tome, dok pjevaš, isto ono čuvstvo koje i ptica prema cvijetu?"
U smislu, na površini možemo odglumiti bilo što, ali ono što je skriveno, jedino je stvarno naše.
Možda vrijedi sve, a možda ne vrijedi ništa, to je stvar trenutka.
Netko će primijetiti da ruža ima trnje, i da je slavuj neoprezan.
Netko će reći da je slavuj slobodan raditi, i biti što god hoće, a da je ruža vezana za tlo u ograđenom vrtu.
Svatko djeluje i svatko se brani u skladu s onime što mu je dano. Tako je to u životu uređeno. Neke se stvari ne mogu mijenjati, a neke se ne smiju ni kada bi se mogle.
Zato svemu i prema svima pristupajmo s oprezom i sa poštovanjem. Imitacije, trikovi i varke, zadnja su obrana.
Kad mislite da vas netko vara, znajte da ste ga doveli do ruba.
Kad idete s namjerom da prevarite, radije nego da odigrate svoju ulogu onako kako vam je dana, tada nema na ovome svijetu bjednijega bića od vas.
