Gore vam u Zagorju imaju taj kompleks Gubec-bega, pa svaka kuća koja drži do sebe ima po Matiju, u muškoj ili ženskoj personi. Valjda zbog zaštite, vrag će ga znati. Možda jednako kao što mi tu dolje na jugu imamo Marija, u svakoj varijanti i varijaciji. Možda zato što je klima ovdje ugodnija, ili se zastvarno život lakše podnosi što je manje robe u slojevima, samo neka je šareno!, to smo i imena poprilagođavali, kako se priliči. Te više ni ne znaš, štiti li te sveta majka kraljica mira, ili bog rata sa svojima svima atributima, rečenim satelitima Deimos i Fobos, u stvarnome svijetu, na stvarnom jeziku, strahom & trepetom, strava & užassss.. Marš, Mars!
Ave Maria:
Za zaštitu, za upozorenje. Za spomen, za sreću, za blagoslov. Da ponesu nešto zlata makar i ne bilo njihovo vlastito. Ali kao znak. Ili podsjetnik.
Ovo! Nije! Tvoje! Nisi s ovog svijeta. Nisi tu za stalno.
Pa kad čuješ svoju mantru, djeluj kako bi i ona/j čije ime nosiš, djelovao.
A trudili smo se jako da se pamte samo oni najbolji za nas.
Zbog čega je povijest i povijest umjetnosti likovne i muzičke, koja se u sekularnim školama uči, odlučila Matiju Gupca prikazati kao siromašna gubitnika? Vođa seljačke bune, da. Ali izgubljene bitke. Nakon koje je pretrpio sramotno pogubljenje.
Da, jednako, ili još gore nego Isus iz Nazareta. S razlikom što su, potonjemu, siromašna manja braća & sestre, uzdignuli mučeništvo do svetosti, tako da više ni zamisliti ne možete da se svetost i blaženstvo može odvojiti od boli.
Bez muke, valjda, nema ni nauke. Ili je nauka - muka.
Siromaštvo nije sramota. Pogotovo ako ste osiromašili zato što ste pokradeni. Pokušali ste promijeniti kontekst, kad ne možete promijeniti stvarno stanje stvari, to jest nije vam u genima osveta ni ratovanje. Te se mirite sa svime. Siromašan sam, i što ćete sad. Što je tu je. Bog dao, Bog uzeo. Pa vam pokušaju uzeti i onu zadnju mrvicu nade. Ubiti boga u vama. Kad se već ne umiju uspentrati do gore. Niti skliznuti unutar. Unutar srca koje kuca, gori i govori, a nevidljivoga.
Teta Matiju su ovdje dole svi zvali Marija. Isprva se tobože ljutila. Neko vrijeme je tobože ispravljala. Kad su je proglasili govornom manom, napokon je odustala. Ne možete se boriti sama kontra stručnog tima.
- T? Rrrrrr. A čuj ovo: pravilno je RRRRRRRRRRR. Ona jadna ne zna. Ne može. I štaš sad ti dalje mučit se i pokušavat? Nek joj bude..
..ko TRrrrrrava pokošena.
