2.
Na stranu sad s time kako službena povijest spomenuti rat pamti, po mojem sjećanju, ljudi su, a za njima roboti, ili je možda ipak bilo obrnuto ne može se točno reći, brže-bolje potrčali uzimati strane.
Kao što to uvijek biva, iako se zdušno navijalo za plave odnosno za crvene, na površinu su isplivali crni.
Znakovlje se promijenilo, i poneko pravilo se prilagodilo, no na koncu je sve ostalo isto.
Nakon kaosa potrebno je svakom kozmosu nekoliko časaka da se sabere. A ljudi ko ljudi: Moramo živjeti jedni s drugima, u saznanju da su "tuđinci među nama", i da nitko zapravo ne zna tko je tko.
No, nakon ovoga se počelo raspravljati o tome, trebaju li se ljudska bića stopiti nekako s novim AI tehnologijama, inače će roboti ljude premašiti u svemu, i ne samo premašiti jer ne može vam konkurencija biti netko, bolje reći nešto, što ne troši život na jednak način kao vi, u smislu da mu nije potrebna hrana ili odjeća ili sklonište koje vi smatrate kao takve, i kao takve uzimate zdravo za gotovo bez konzultacije sa vlastitim umom i tijelom, nego s bodovnom listom po kojoj vas se sortiralo u skupinu konzument, pa prema razredima platežne moći. Kako ćete onda znati što robot jede i kada se odmara?
Samljet će vas na još sitnije komade i pregazit nemilice. Bez da bi i promislio na pravila igre i poštena takmičenja.
Kao vrsnom poznavatelju društvenih događanja od njihovih prapočetaka, ili barem onih koje povijest, zapisana na mediju i na način razumljiv suvremenom stanovniku našeg dijela svemira, pamti i dokazati može, Nikolayu je bilo više nego jasno čega se treba čuvati, koje obrasce valja ponoviti, iako ne i preuporno ponavljati, a koji je od njih više nego siguran jamac za prolazak prema naprijed. Naprijed, ili bilo kamo, sve je dobro, sve igra, dok god se kreće. Zaista kreće, a ne da samo oponaša pokret. Poput stroja.
Oponašatelji mogu biti koji tren zabavni, ali brzo i dosade. Oponašana radnja može neko vrijeme i trajati sama od sebe i za sebe, ali kad tad prestane.
A stvarni život nema vijek trajanja. Kao trajno mlijeko ili salama, na pakiranjima kojih tako piše, dakle, i jedno i drugo. Ergo, trajna je do tog i tog dana.
I u tome je stvar. Kako dokazati, na način da svi vide i razumiju, što trajnije traje? I s tim u vezi, bez čega se može.
Ako bi vaš odgovor bio "ambalaža", bili bi u pravu. I tetrapak i ovitak i plastični kontejner će potrajati duže, ali njih ne možete jesti, dakle? Nećete jesti? Čestitamo! Upravo ste se žrtvovali boga živoga.
Postoji izreka da sve teče, prelijeva se i nikada ne nestaje.
Panta rhei. Panta kineitai, kai uden menei.
Ništa ne ostaje nepromijenjeno.
Plavo i crveno nisu nestali, samo su zamijenili mjesta. Posljedica čega je nekolicina zbunjenih navijača.
Crno ne nestaje kad se pojavi bijelo niti obrnuto, jedno se pretvara u drugo, a u jednom i drugome smiješane sve boje. Stvar je uvijek u broju gledatelja koji su na boje slijepi.
Budući da spektakl ima tendenciju da izmakne kontroli kad god je umiješan velik broj umjetnika, a i svaki pojedinac u publici na svoj način pridonese, jer je teško sačuvati hladnu glavu dok se sve oko vas trudi baš oko dizanja temperature, to je kvar ili greška, više nego izvjesna.
Znate već na kakvu se grešku misli, na tragičnu, pojam koji dugujemo antičkoj tragediji. Prvenstveno se tu misli na Kralja Edipa.
Mi sad kažemo, dogodila se greška u neznanju, iako su informacije bile od početka dostupne svima. Stvar je u tumačenju. Lako se je naknadno praviti lud. U većini slučajeva, na duge staze, od pretvaranja nema nikakve koristi.
Podsjetimo se, najprije originalne priče, trebat će nam do kraja ove:
Rodilo se djetešce. Proročište je reklo da će se mali, čim malo ojača pobuniti kontra oca, ubiti ga, i oženiti njegovu ženu. Maloga je trebalo ubiti, ali dobri su se pastiri smilovali djetetu i odgajali ga potajno od roditelja. Dok još bijaše beba, proboli su mu gležnjeve tako da ne bi mogao trčati. Trebao je, poput biljke, čitav život ostati na tom jednom mjestu, i nikad ne doznati da ima života i izvan okvira koji su mu zadani. Pobjegao je, naravno, čuvši za tužnu sudbinu koja mu je prorečena, da će naime ubiti oca i oženiti mater, a on je mislio da se misli na par staraca koji ga je odgojio.
Budući da mi znamo da su okolnosti uvijek drugačije od onih koje glavnoga junaka tjeraju na pokret, nije nas iznenadilo kad je odmah na prvoj raskrsnici susreo nepristojnog starca koji se narugao njegovu smiješnome načinu hodanja. Pogurali su se, stari je udario glavom o oštar neki predmet, možda je trusnuo na kamenje, a možda naletio na kakvu oštricu, uglavnom, Edip nije znao o kome se radilo niti da će ga baš to razapinjati, na sve moguće načine. Za njegova života, i nakon.
- Kron! Ljudska verzija teogonije. Zeusa je spasila mati, od strahotnog oca koji bi ga prožderao da mu stara nije podvalila kamen, a sirotog Edipa je baš mati stajala života.
- Tipično prebacivanje krivnje na najnevinije, djecu i žene. Kao da je važno tko se kojem bogu klanja! Taj ionako samo sjedi i ždere.
- Da, tko je ono rekao da vrijeme stoji, a mi smo ti koji se uvijek krećemo?
- Mislite na onu da sve ima svoje vrijeme, ili da vrijeme svima jednako teče? I malima i velikima, i muškima i ženskima...
- Molim vas, umanjujete i izrugujete jedno puno važnije pitanje, a to je problem incesta.
- Originalna priča to ne spominje...
- Oprostite mi, zar nije glavni lik oženio vlastitu majku, nakon čega je i zasjeo na prijestolje vlastitoga oca?
- Voljom bogova, a ne vlastitom... Slobodna volja je izmišljeni pojam, i ta ne postoji. Incest je, ipak drugi par cipela..
- Relativizirate i iskrivljujete!
- Sigmund Freud je ovdje krivac, sa svim tim namjernim i nenamjernim iskrivljavanjima mita. Teško je procijeniti štetu koju su svi zajedno napravili...
- Psihologija! Nauka o duši. Baš!
- Svejedno se mora priznati da nije njegov rad sasvim bez vrijednosti. Pogotovo ako uzmete u obzir da prije njega na ovim prostorima, nije bilo ničeg sličnog ovome što je psihologija ponudila svijetu.
- Tu ste u krivu, ovako ispričan stari grčki mit, neodoljivo podsjeća na jedan drugi, malo poznatiji.
- Mislite, nadam se, na tesareva sina? Ili vi znate nešto što mi ne znamo..
- Da, mislim na proroka iz Nazareta, sve se poklapa, osim naravno patricida.
Iza Nazarećanina je ostalo naslijeđe pokoriti se Ocu, Fiat voluntas Tua! I poštovanje prema majci "Benedicta Tu in mulieribus!"
To vam je ta razlika između ljudi i bogova:
Edipu su proboli gležnjeve po rođenju, Isusu pred smrt fizičkog tijela. Edip se oslijepio sam kad je progledao, Isus je vidio sve dobro. I zbog tog je dobrog vida i viđenja svijeta oko sebe, a u kombinaciji s izostankom straha da objavi na glas svima koji imaju uši da čuju i um da razumiju, i završio sa životom.
- Srećom, ostali su sljedbenici koji su opstali toliko dugo da prenesu glas. Usmeno ili pisano.
- S potrebnim, slučajnim ili baš tako namjeravanim, izmjenama.
- To zovemo pjesničkom slobodom. Ako vam se ne sviđa umjetnina, nađite si nešto drugo, a ne gađajte jajima umjetnika!
- Još bolje, napravite sami nešto svoje.
- Religija i znanost, ne moraju bit u kontri. Dapače, mislim, da trebaju ruku pod ruku. Ali psiho-logija, presmiješno.
- Smiješno?
- Da, jer podrazumijeva nekoga među svijetom tko se razumije u sfere duha.
- Upravo to, umjetnike i proroke.
- Potrebno je vratiti se izvornom grčkom mitu, na izvorno grčki način.
- Mislili ste na teatar, šou?
- Da, nije li život pozornica, a mi samo glumci?
- Predstava. A na nama običnima, kao i uvijek, sve počiva, nastavlja se, i prestaje.
- Prihvatiti ili odbaciti. Novo "biti ili ne biti". Budući da dosad valjda već "jesmo".
- Previše se toga dobrog i lijepog prelako odbacuje, tako da smo dobro prošli. Moglo je i gore.
- Oh da, uvijek može gore.
- Vječni optimist ste.
Mali ljudi su uvijek najveći problem, baš zato što teško razabiru tko je velik a tko mal.
Al original priča, još i dandanas služi uglavnom samo zato da podsjeti na patologiju privrženosti sina majci i mržnju na oca.
Je li to grčka tragedija imala za cilj, ili joj je podmetnuto?
O Edipovu se kompleksu govori, ne o Layevu ili ne dao bog Jokastinu, ti termini ne postoje.
Oni su se njemu petljali u život, radili mu o glavi, a ne obrnuto. On je samo odrađivao svoj dio, kako je što dolazilo.
- Ili i vi mislite da je malim bebama prva stvar na pameti seks s onim koga prvo spazi.
Da slučajno Freud nije izmislio tu stvar sa natjecanjem u voljenju, rijetko bi koja poživjela dulje vremena. Što od nemara, što iz neznanja, rekli bismo nepravilnog rukovanja, iznenadili biste se koliko mladih roditelja ne razlikuje stvar od stvarnosti, živo od neživog, i jedni se ispred drugih samo pretvaraju, samo igraju kuće, mame i tate, žene i muža. Povezujući ljubav jedino sa spolnim činom.
I tu im ulijeće ta nova znanost, koja im dodatno podiže cijenu: stvorili su život, dijete, sad su skoro ravni dragom bogu, pa tko ih ne bi volio, tko da im ne zavidi! Vidite li kamo ovo ide? Sedmi smrtni grijeh.
S druge strane, tesaru Josipu se u snu pojavio anđeo koji je rekao neka dobro čuva ženu koja mu je dana i dijete koje će roditi.
Sad, počnite pratiti koliko se raznih teorija okotilo oko ovog mita, a svaka od njih nastoji dokazati da Majka Crkva laže čim zine.
Možete li već nazrijeti kamo je Nikolay ciljao?
Ili ste već u svojoj glavi nekako podijelili uloge.
