3.
Valja nam sad objasniti naslov ovog djela, Nikolai, umjesto Nikolaj, kako je bilo pravo ime profesora-teoretičara, i kako bi ga on sam izgovorio i napisao, u kojem slučaju bi različiti čitači to izgovarali bitno drugačije, zato smo se odlučili za ovakvo iskrivljenje, da se za vlastito ime koristi znak van izvorne slovnice i slovarice.
Niko-laž i Niko-lađ, po pogrešnom izgovoru jote na kraju vlastitog imena, mogao bi naš glavni tragični lik biti protumačen na par maštovitih načina: kao sveti Niko zaštitnik putnika i mornara, pa kako god da mu lađa nije dovršena, da znate da, da, neće dovršiti što je započeo. Ali Niko-laž, čak i kad bi mu ime rastavili drugačije na Ni-kolaž, odvelo bi nas na sasvim drugu stranputicu.
S druge strane, Nikolai, bi sugeriralo, nestvarnost ili artificijelnost, pogotovo ako bi se usudili podići zadnja dva slova u AI.
Nikolay je bio stvaran, jedan od rijetkih a možda i jedini koji je stavio sliku sa lične karte na profilnu i predstavio se pravim imenom.
Baš zato što je njegova velika ozbiljna pomalo zabezeknuta glava, najčešće viđana kako se razgovara s pticom koja je sjedila na vrh neke kacige, zatim s okom unutar trokuta sa šiljkom prema dolje, mišjom njuškom koja viri iz kutije za cipele i s bogomoljkom, prvo što biste pomislili bilo bi da se vrti neka parodija.
Ovako neka bude Lay, jer o tome je priča, koji je tragično nestao i to baš u trenutku kad se posumnjalo da bi on mogao biti taj koji zna odgovore.
On sam nije mogao puno, nije nikad ništa. Ma koliko točno i uspješno odvajao um od osjećaja, stvarno od nestvarnoga.
A podršku svoje okoline, obitelji ni znanaca, a pogotovo kolega nije imao, niti je mogao računati na nju.
Zato je nastojao posijati što više starog sjemena putem društvenih mreža, pa ispitavši stanje svijesti što više različitih skupina i grupa, vidjeti što se može sa ljudima a što sa strojevima. Pa koji od njih povede, ovaj drugi će slijediti. Sigurno. Ili baš suprotno.
O čemu to ovisi?
Iz vlastitog je iskustva znao da se u prve ne može pouzdati, a koliko dugo i pod kojim uvjetima može računati na druge, to je valjalo još malo istražiti.
Njegov je asistent izračunao da vjernost stroja traje koliko mu traje materija od koje je izrađen. Jednostavnije formulirano, na mašinu možete računati dok god joj je kućište cijelo a motor vrti, bilo na guranje ili koji god vanjski izvor energije.
Slično kao sa ljudskim tijelima, koje se haba puno brže od odijela koja za nj kupuju i skupljaju onakvom brzinom kako se moda mijenja. A moda je brže vrtjela svoje krugove od ičega poznatoga. Brži od mode je bio samo zaborav.
To je taj faktor. U tome je razlika: stroj naime ne zaboravlja odraditi ono što mu je zadano. Kad mu prođe vrijeme, jednostavno, stane.
Vrijeme, a ne moda.
Drveno ili metalno ili plastično kućište ne čine razliku. Kameno doba, željezno, pa nuklearno, svejedno je. Iako se čini čišće od habanja kože, hrskavice, i uopće tkiva od kojeg je bog satkao stanovnike zemlje.
Vidite, vrlo je vjerojatno da je stvarno stvar samo u bojama, ljudi su jednostavno naučeni misliti da je sve što je crveno i tečno, gadljivo i prljavo i sramno, dok se sve sa suprotne strane spektra tolerira, ili ne primijeti. Možda je to tako radi zaštite. Preživljavanja u okrutnim uvjetima.
Malo tko će pružati ruke prema nečemu što mu se gadi, da bi sebe nahranio, ma koliko gladan bio.
Čuli ste već pretpostavljam za izraz svetost tijela? Sveti zazor.
Vjerojatno da je nekako slično i sa zvukovima i oblicima. Načinom na koji se tko kreće.
Usamljenici brže putuju i dalje stignu, ali i prvi nastradaju. Toliko se do sada o tome sa sigurnošću zna.
Crveno ili plavo nije stvar izbora, problem je što malo tko zna kojoj strani pripada. Pa dolazi do gužve.
Tako se je i ovdje ponovilo:
Daleki i nepoznati, potpuno neistraženi sjever sa kojeg se Nikolay zaputio prema južnim prostranstvima, i u vremenima i u prilikama koje je znao bolje od vlastitoga dlana, je bio jednako dalek i nepoznat i neistražen kraj.
Kako god da glavnome junaku naklonjeni bili, morate priznati da ne postoji učinkovit način da se na papir stavi i točno rastumači tajni jezik linija i oznaka i šara dlana ljudske ruke, dočim je za prostudirat povijest nečijeg stanja uma, dovoljno pročitati par knjiga koje službena znanost priznaje za vrijedne, i to je uglavnom to što čini razliku između teškoga i laganoga.
Pročitati nešto od početka do kraja, bez varanja i preskakanja, još je puno teže od nagađanja, zato i jesu ljudi poput Nikolaya rijetki.
Ono s čime nije računao, jer se uloge daju lako zamijeniti kad niste u dodiru sa stvarnošću oko sebe, je bila činjenica da su južnjaci stanovnike hladnoga sjevera, odvajkada smatrali opasnim divljacima, ili vi nikad niste čuli za vandale, barbare i huligane. Tako da Nikolay, stvarno, vani nije imao nikakve šanse. Skit-nica. Trebao je ostat doma. To je bila greška. Tragična greška.
Način na koji se kretao, način na koji je govorio, gestikulirao, osmjehivao se, vrlo je vrlo odudarao od svega što se moglo vidjeti s bilo kog ekrana, da je bilo dovoljno pogledati samo oblik njegove glave da se zaključi da nije sasvim prijateljskoga značaja. Bila je previše okrugla na potiljku i prezaobljena od obrva prema nosu koji je bio neobično malen i uvučen za tako krupnoga čovjeka. Nije mogao biti ni vuki ni jeti, jer bi i vukiji i jetiji imali više dlaka, a nije mogao biti ni pingvin, jer je mogao prelamati ruke u laktovima i hvatati predmete. Držao je bio nekakve sjajne kuglice u objema šakama. A to su mogle biti bombe, jednako kao i bomboni.
Na brzinu procijenivši dobitke i gubitke te razlike u rodu od samo dva slova, drski je neznanac jednostavno propucao našeg Nikolaya, ne mozgajući pretjerano jako kako će se opravdavat nadređenima. Imali su već punu cijev opravdanja koje nikad nitko nije dovodio u pitanje.
Lajoš se srušio na tlo, tajanstvene kuglice su zacrvenjele od stida i bile bi se otkotrljale u nepoznato da nisu ostale visjeti o tankim žicama aparata kojemu se onako samo po dizajnu i boji kućišta nije mogao odrediti proizvođač.
A kad je stigao tim stručnjaka, ni jedan od njih nije prepoznao ni jedan od ugraviranih znakova i simbola kao nešto sa ovoga planeta.
