Višnja i Jagoda i Dunja nisu bile sestre, ali ih se spominjem ovako zajedno zbog voćnih imena, koja su bila popularna jedno vrijeme među našim mamama.
Kad im je bilo dopušteno, napokon, da same biraju, uglavnom bi odluke padale na popularne glumce i pjevače iz prekomorskih zemalja, dakle, Italija, Britanija i naravno, svih sto Amerika.
Za primjer, ako je baki kao mladoj djevojci bilo dopušteno da mačku da ime Elvis, sada je njezina kćerka to isto smjela ponovit na rođenom djetetu, i obistinilo se.
Generacija sadašnjih pedeset-plus-godišnjaka, ni kriva ni dužna, nosi ime baš tog kralja.
Do tada su mogli biti i Petar i Josip i Ivan i Luka i Mate i Marko, ali nikad Isus, mislim da je s tog razloga, što se božje ime ne spominje uzalud, nit se dijeli niti nadijeva. A Elvis je drugo, druge vrste kralj. Novi početak, novi put, i taj je slobodan, sve ako sloboda i je neizvjesna.
Po onoj logici da je ime znak, nomen est omen, kako kome ime nadjeneš, takva će bit i duša i sudbina.
Za djevojčice je uvijek ista igra: Marija je ona koja hrani, Lucija ona koja osvjetljava, Katarina čisti, Margarita puno vrijedi, pa sa svim svojim domišljatim prijevodima na lokalne jezike.
I Marija i Marijeta su marice, na izbor je uvijek bilo više vrsta cvijeća i jestivih plodova. Ruška, Ruža i Ružica, Roza, Ljuba i Ljubica, Ljiljana, sve vrlo intenzivne. I za sprovode i za vjenčanja. A voćka ima biti konzumirana. Eto tako Višnja i Jagoda i murva, ako volite više gorkasto ili kiselkasto od slatkoga, za svakoga ponešto. Baš za sve ukuse, a mater će bit ponosna. Kad svi kažu da je dobro pogodila.
Baš!
Ako čača ne popije krivicu, kako se već po običaju sve uvijek okrene na politiku.
- Da nisi ti crveni kad si maloj ono ime da.
Ergo, i višnja i dunja i jagoda, ukusnije su kad su skoro crne, a murva može bit i crna i crvena i bijela, pa dalje kako se snađeš.
Izgubit radno mjesto a kamoli glavu, radi ukusa za okus, a razlika u jednom slovu.
Tanka je linija. I ide uokrug. Jedan zatvoren, a drugi se otvara.
Ili puca. Ravno u sredinu. Ili po šavovima.
