Da su viđeni škorpioni u velikoj stambenoj zgradi u elitnoj četvrti našeg trećega po veličini grada. Jeste i vi čuli?
A glavni se grad u isto vrijeme prezentira svijetu kao romantično idilično pastoralno - selo. U kojem svatko svakog zna.
Mravi su dakle pretvorili zemlju u pustinju, a u pustinjama obitavaju škorpioni, ne samo kao horoskopski znaci. Baš zapravo.
Eh sad kad i to spominjemo, postoji li koji horoskop a da ima znak mrava? Ili skakavca? Bilo kojeg od kukaca ili insekata. Komarac. Buba švaba.
To što je gazdarica uslikala i podijelila pod kodnim imenom škorpiona, bio je macaklin, mali kućni prijatelj ili čuvarkuća, koji čisti ona mjesta koja vaša metla ne može dohvatiti, i ne napada ljude, dapače.
Mi smo imali jednog strica kojeg smo zvali Macko. Baš po macaklinu. Sigurno ne zbog repa ni otrova.
Nije bio proziran dapače, bio je visok i vrlo markantan, kako slike pokazuju. Ali sa tim starim slikama ne možete nikad bit sigurni, lako se dolazi do zamjena i na onima koje su bliže nama, nenamjerno ili baš namjeravano, lako par može postat dišpar, ovisno o prilikama i onome tko priča. Tako da je prije taj nadimak dobio po nekoj karakternoj osobini, a ne po prozirnosti kože, tipo brzim pokretima tijela koje zamiče iza zavjesa, štokova vrata da se brže bolje dočepa sigurnosti svog kraja. Potpuno bezopasan.
Nekako kontam, ne mora to bit zato što se gubi dodir, fizički baš dodir sa prirodom, jer svi tobože borave negdje vani, na nekoj terasi i na nekom pikniku, pa da ne mogu prepoznati mrava na osnovi slike iz udžbenika iz prirode, ili neke slikovnice koju su kupili nekome djetetu, ili reklame za otrov za korov, nego baš zbog svjetla koje se u očima ispretvara u tko zna što dok prolazi onaj put od mozga do jezika koje će ispričat svima što je točno vidjelo.
A onda, u drugu ruku, ako postoji jedan među nama koji može razlikovat paničan strah od onog koji je realan, i suvislo artikulirat tu razliku, ne bi trebalo bit većih problema. Ako mu ne bi bilo previše stalo do toga da u svom selu na račun toga bude kralj. Znate već po onoj, u zajednici u kojoj su svi slijepi, onaj s jednim okom je bogataš, a ne bogalj. Biste li vi slijedili takvog vođu? Kojem je stalo jedino do toga, da se može pohvaliti koliko je ljudi pod njim, a koliko iza njega.
Može bit da je to ono kad kažu, narodni vođa: Prvoga je narod prepoznao pa ga časti, a drugi skuplja i prikuplja, jednako podatke i ljude. Pa koji više ima, bolje ga bog čuje.
Ali nije bolji način macaklina? Pravite se mrtav, štitite svoje središte, dok ne dođu bolja vremena. Stojte mi čisto!
