Mila je bila baka, Milka samo Milka, a Milica Božina.
Baka je, za razliku od babe, ona žena s kojom nismo bliski ali svi zahtijevaju da ih se poštuje. Kad netko zahtijeva da ga se poštuje to uvijek znači da poštovanje nije zasluženo na pravilan način. Moraš bit pristojan ili će bit vraga, zato baka.
Kad osoba koja vam po obiteljskom stablu koje se razgranalo da se više ne može pratiti, dođe baba ili tetka, znači roditeljka po ocu ili majci, ili njezina sestra, a zovete je bakom, znači nema prisnosti ni bliskosti. Donijet će vam čokoladu i vi morate reć hvala. Ovo je mekana verzija po kojoj ne živite zajedno. Ako ste u istoj kući, a ona je svejedno baka, i nasamo a ne samo pred drugima pred kojima se morate pravit fini, i razgovarat se književno, onda to znači da nemate u stvari nikoga svoga, ni ona ni vi.
Milica je imala Božu, ne znam sad točno, davno su to prošla vremena da bi se itko sjećao, je li Bože muž ili brat ili neka svojta, ili sam gospodin koji nas gleda sa oblaka, uglavnom imala je nekoga tko jamči za nju i njoj je to bilo za života dovoljno. A za kasnije neka se svak mjeri onako kako zna. Njoj ni u džep ni iz džepa. Mrtva - hladna. Uvijek je takva bila.
A Milka je imala kozu.
Mila je bila zla. Svi će vam to reć. Kako god da joj i ime govori. S onim sporim dubokim glasom koji treperi u boli ispod zubatog osmijeha, da bi zvučao ugodno i meko, a ispod sve te masti sama težina i nestrpljenje sa svojim zamišljanjima a šta ću ti napravit kasnije kad ostanemo nasamo, samo se pričekaj.
Ona je i Dunji i Vanji razbila zube. Imala je metodu da iznenadi i razbije zube a da ne ošteti vilicu tako da se kost zabije u mozak pa da bude većeg zla. K njoj su dolazile sve majke sa izabranim snahama, i pokazivale skrbnu brigu i brižnu skrb kad bi se mlada naglo razboljela:
- Ja sama ne znam šta joj je stalno pada, ja pomažem koliko mogu, al ona, takva je, ništa je ona njena mater nije naučila, ništa, sve ja sama.
Čak ni one je nisu cijenile, one koje su tražile i plaćale njene usluge. I bivale zadovoljne njima. Kupac nikad nije zadovoljan, to ne zaboravite. Jer proizvod se troši, a novaca nema. Nema vrata napovrata, tako naš narod rezonira, i nije u krivu.
A Iriski je polila ruku varikinom, slučajno.
Znate onu sramotnu stranu ljudske povijesti kad je pisalo u zakonima da se lopovu ima odsjeć ruka koja je ukrala a krivom svjedoku iskopat oko koje je krivo svjedočilo, to još postoji, fizička kazna po zakonu, i u krajevima koji se kunu da pisma ne poznaju, pa od koga bi prepisali. Biće se to tebi nešto učinilo, je l moja?
- Bolje ti je hromu ući u kraljevstvo nebesko nego zdravu na obje noge u pakao, i samo sa jednim okom vidjeti boga, nego s obadva zdrava boravit u tami. -
A ovi shvatili doslovno, dapače, našli im praktičnu primjenu. On nas takav ne može, ali možemo mi njega. Pa udri.
Ta namjerna sakaćenja, bez krivice, i bez volje ili znanja što im se događa, s potpisima dobivenim na prevaru ili s iznudama. Ili kad netko drugi potpiše nešto umjesto vas. U vaše ime i za vaše zdravlje i mir. Pođi s mirom. To još postoji, ali se popisuje. A onda i reklamira. Vidi kako mi, bi li i ti tako tila, a?
Sve što je bilo na TV-u a da ima preko milijun pregleda, da.
Milina je dobra strana bila u tome što se znalo da je zla. I da pruža te usluge. Ona je samo radila to u čemu je dobra. Dok je bilo potražnje. Što se toga tiče, pred bogom je čista. Tako isto ide i one koji navrću voćke i oru ledine da posade boba. Pa ako dobro rodi, rodilo je. Bobu bob, a popu, dašta!
Kolike su ljepotice i dobrice propadale samo zato što su se ućulile u onu lijepa sam i dobra sam, a kad si malo taknut i kad znaš da si taknut, onda paziš da dokažeš da si bolja od one koja si bila jučer. I paziš na svoje greške i na svoje korake, ne očekuješ i ne zahtijevaš i ne tražiš da tebe netko sluškinja i da ti se umiljava i stalno potvrđuje da si još uvijek i da ćeš uvijek to i biti, najljepša i najbolja. Ogledalo, ogledalce.
To je, mislim, ono kad kažu, zarobilo ga ogledalo. Pa nestao iz života. Stvarnog života, a ne društvenoga, lako ćemo mi za društvo, to se kod nas ne računa. Daleko je to od istine.
Ta sakaćenja djevojčica o kojima se šutjelo, osim po imenu, dok se lobiralo za zakon o zaštiti njihovih prava, nitko zapravo ne zna što je to, ali svi to nekako povezuju s genitalijama, pa kao radi se o uskrati da ikad uživaju u ljubavnom činu, oni kažu spolnom, seksualnom, bez pardona, nije seks prosta riječ. I tu počinje mit o dentati.
Što je to dentata, zubata, ako su joj izbili zube gore, a dole ugradili protezu za kontra začeća.
- Kako će jest?
- Ne treba njoj ništa. Samo malo razmaknit noge a drugo ćemo sve mi sami.
- Noge ili usta?
- Isto joj, kako ona oće.
- Neka sama bira. Kojega će prvo, crnog ili plavoga.
Eto makar to.
Oni misle da im se, curicama, otfikari klitoris na kojem je točka ge koja je odgovorna ili zadužena za to da žena svrši, a u stvarnosti se računa s time da žena svršava samo ako muški u njoj dobro svrši, na bilo koji od otvora, pitajte onog filozofa što se daje u kazalištima početkom svake školske godine: Kad čačkate uho, uživa li više uho ili prst, pa uho, dakle, rupa. U koju se on samo mora utankat, i ona sita i nahranjena, do sljedećeg puta.
Bilo je jedno vrijeme cirkulirala ta priča, tobožnje stvarno svjedočanstvo neke ulične kurve za vrijeme rata i gladi i nestašica, koja je rekla da bi nekad popušila samo zato da osjeti nešto toplo niz grlo. i to su mogla čitati i djeca jer je bilo u tiskanim novinama koje su se čitale i komentirale naglas jer su bile jedine u ta davna i gladna vremena.
Uvijek su takva vremena, oduvijek nas se straši i plaši i stalno su poskupljenja i stalno su nestašice i taj osjećaj gladi, to je taj krug pakla, tako nam je kako smo birali. Samo ne manjka informacija.
- Oprosti časak, izvini, a što je bilo s Milkom?
- Ništa, ona je imala kozu.
- Da, i što s kozom?
- Ne znam to točno, ali takva je priča. Mila, Milka i Milica, njih tri su trojstvo.
E sad mi daješ mislit. Možda je to ona igra raditi - imati - biti, što je najvažnije, ili kojim točno redoslijedom, tipa moraš napravit posao da bi imao pa u tom bogatstvu i uživao, ili najprije moraš znat što si i u čemu si dobar da bi mogao djelovati i na koncu uživati u žetvi ili u posjedu. Ili je prvo imati, pa biti slobodan da radiš što ti je po volji. Ima nas svakakvih.
Dakle, Baka je morala radit, Milka je imala, a Milica postala anđel u boga. A za kozu stvarno ne znam. Ili je koza popila svo mlijeko. Ili krivicu, pa bila žrtvovana, ili je žrtva zapala jarca, pa koza da ne ostane sama otišla k Milki. Valjda će svaka kombinacija u nekoj prilici biti točna ili prigodna, ali uglavnom, Mila, Milka i Milica, njih tri čine trojstvo.
