vile da

Gospođa Kosjenka je izgubila snagu u rukama, ali oči su je još dobro služile usprkos godinama kojih se nakupilo toliko da se ustručavala spominjati čega se sve sjeća. A sjećala se dosta toga. 

Život joj je promicao pred očima onom brzinom za koju kažu da se zalaufa ono kad imamo umrijeti. Sve od samog rođenja. Od postanka. 

I ne samo njen. 

Znala je ta o drugima više nego što su oni sami znali. Imala je oko. I pronicljivost da shvati i poveže dva i dva. 


I sad joj se to ovako vraća, da vidi gdje se prašina nakuplja, ali ne može do nje da nešto poduzme. nema snage. 


Požalila se svojoj susjedi koja joj se namjestila čim je vidjela da je nešto muči, jedna od onih koja ima rješenja za svaki problem, pod uvjetom da ih ona sama stvara, inače kako bi znala. 

Ne, ne, ne, ne govorim vam da joj je ona stukla šake ili polomila prste, iako bi netko i mogao reći da u neku ruku jest ona kriva što joj je znala tu i tamo nabaciti kako neka njena koju poznaje oduvijek ima taj artritis i kako je neki dobar doktor spašava s tim terapijama i toplicama koje pokriva zdravstveno. 

Ljudi mogu biti ljubomorni na bolest, ili je poželjeti na isti način kako požele bilo što da su vidjeli u nekoga ili da im se netko pohvali. Hodajuća reklama, vidi mene, ja imam a ti nemaš. Jadna! 


Možda je, dakle, autosugestijom ona sam sebi dozvala bolest, a možda ju je ova učarala, vi sami odlučite, ja idem dalje. 


Kako ju je napustila snaga u rukama, tako je pomislila da joj treba nać neku poštenu i čistu ženu sa sela koja zna posao pa da ju pošteno plati da joj sredi kuću, generalno. Sve i podove i prozore i zavjese i da poskida napokon više ono sa stropa. Šta se pohvatalo, dima i svega. Ustajali zrak. 


- A da je bilo otvorit prozore, da vam život procirkulira? 


Mudra je bila njezina susjeda nije se odmah nudila, tako da bude sigurna da ne bi kasnije bila za šta ona kriva, ovako, sama si tražila ko ti je kriv. 


- Lako je govorit, lakše nego se dignit i okrenut brtvu. Ne mogu moja, evo me i kuk počinje zafrkavat, zglob, zglob, a kost kost. Ne valja. 

- A ja bi vam pomogla, ko što vam i pomažem kad god mogu, recite pravo ali nije tako. Kad god mogu. - ponavlja ova. 

- Ma da te pitam draga moja, ne budi ti teško, bi li mogla malo tepihe istrest i podove oprat i poskidat zavjese … 

- A šta ne uzmete ženu? 

- Koga? 

- Ženu, jednu zdravu čistu ženu sa sela. 

- E, a to treba platit. 

- Al vam je ovako mukte, od svih tih živciranja kako ću i šta ću, ko da nije malo da vas ruke bole, i sad još i i kuk! 

- Dobro si ti rekla, stara je izreka ko ne plati kurvu plati doktora, a znaš li ti koju? 

- Ajme sad bi vam rekla, ali kad ste takva, neću. Poštenoj ženi vi da je kurva. 

- Ma sva si mi vražja, znaš, zato si mi draga. 


I tako su sklopile posao. 

Dovela joj tu maru, lucu, katu uglavnom poštenu i zdravu ženu koja je imala svoju krpu i svoju kantu samo je ova trebala osigurat da ima tekuće vode i sapun koji joj je drag jer ne zna ona kako kome šta miriše, pa bolje da gazda to sam osigura, mirisa se teže riješit nego mrlje, a za mrlju kažu svi da je najgora, pa šta da vam ja govorim dalje. Dogovorile su jasmin, i ništa drugo osim jasmina. Uračunato u cijenu. 


Gospođa je Kosjenka bila baš zadovoljna s ženom. Žena je bila marljiva i uredna i sve je začas blistalo i ono šta je bilo olinjalo i izlizano i staro poprimilo je novi sjaj i to vam kažem za ozbiljno. Čistila je baš temeljito, i unutrašnjost i površinu, baš ono po pismu šta piše čistite nutrinu da to jači bude vanjski sjaj. Sve, ponovit ću kako čaše i vaze i dupla stakla na prozorima sa drvenim okvirima, tako i školjke i kade i sudopere. Dok nije susjeda pitala: 


- Jel sve istom krpom? 

- ?? 

- Poznavajuć našu maru, je. - nujno i znalački. - Je sto posto! Je, vidim vam po očima da je. 


I onda isti krug ko sa artritisom, ali sad s krpama. Ona zna jednu svoju koja je tako na pluća obolila i glasnice joj otišle i gljivice joj došle na ono mjesto, i kad su sve pregledali nije ništa drugo moglo bit nego od krpe, od stare krpetine prenamijenjene stare pamučne majice ili pidžame ili čak pelene u kojoj je mali unuk koji je žuticu dobio još u rodilištu, sra! Ali, zna ona jednu drugu dobru svoju šta se bavi baš tim specijalnim krpama da postoje svaka za svoj rajon i djelokrug. Sve posebno i odvojeno. Nema sa čistoćom zezanja, zdravlje na prvo mjesto. Pa šta košta košta. Da je bilo znat ranije! 



čuvari ognjišta

  slatka sestra sna : nikolai