Poglavlje (23) u kojem je detaljnije objašnjena službena dogma, hereza i najpopularnija teorija urote.
Svi ljudi su stvoreni na jednak način. I na jednak način ih se treba tretirati. Svakome je po tom pravu, zajamčeno sigurno stanovanje, zdravlje i obrazovanje. Svatko ima pravo raditi, i za svoj rad primati nagradu. Nagrade za jednak rad, trebaju biti jednake, bez obzira na narodnost, opredijeljenost i orijentaciju. Narodnost podrazumijeva domicilno stanovništvo, jednako kao i pridošlice. Opredijeljenost podrazumijeva slobodno pravo svakog pojedinca da sam bira za koga će raditi. Orijentacija podrazumijeva neiskazanu težnju za ostvarenjem tog slobodnog prava na izbor. Jednako se treba tretirati svakog pojedinca, bez obzira na mjesto stanovanja, boravka ili prebivanja. Također, jednako se tretira bez obzira na njegov prirodni i gramatički rod i spol, kao i na onaj iz računa.
Najnovijim znanstvenim dokazima, potvrđeno je da je ljudski rod u svojoj prošlosti, u blagostanju ovakvog tipa, kakvog se trudimo dostići, dolazio do zapanjujućih otkrića na svim poljima ljudskog djelovanja, a na ramenima tih divova, mi sada nastojimo, dostojno i dostojanstveno nastaviti našu rasu.
Prosječni životni vijek je trajao oko pet stotina godina (brojevima 500). To je cilj koji nastojimo ponovno doseći. I to želimo za svakog pojedinca.
Na tome marljivo rade naši sustavi obrazovanja i zdravstvene zaštite, koji su besplatni za svakoga, kako domaćeg stanovnika, tako i gosta. Pogotovu pažnju posvećujemo dentalnom zdravlju, kao i onome s polja akušerske znanosti.
Svaki građanin, kao i onaj koji prebiva izvan grada, treba sam za sebe osobno brinuti da izgleda uredno i čisto. A sekundarnu brigu o izgledu pojedinaca, vodit će tim stručnjaka koje će imenovati ovo visoko tijelo.
Briga za uredan i čist izgled, podrazumijeva kožu, zube, nokte i frizure.
Ako tim stručnjaka primijeti da neki pojedinac ne poštuje pravila urednog i čistog izgleda, ima pravo i dužnost da postupi prema Zakonu koji će u tu svrhu donijeti ovo visoko tijelo.
Zakoni i propisi trebaju biti kratki, koncizni i svima jasni.
Trebaju biti svima dostupni i razumljivi. Stoga se primjerak svakoga nalazi u svakoj javnoj ustanovi, uključujući knjižnice i čekaonice, kolodvore i frizerske salone. A svaki ih školarac već u prvome razredu, uči na pamet, te na kraju školske godine, deklamira u obliku svečane zakletve:
Danas, kada završavam jedno razdoblje svog života, pred svima dajem časnu riječ, da ću brinuti sam za sebe, da uvijek ostanem uredan i čist, a ako primijetim da netko zanemaruje tu svoju dužnost, podsjetit ću ga na pomoć sekundarne službe.
Hereza se naslanjala na službenu dogmu, kako to već biva sa službenim herezama, do jedne mjere:
Slagali su se, naime u tome da je ljudski rod u svojoj prošlosti imao svjetlijih trenutaka, ali su se razilazili u načinu na koji se do postizalo i održavalo, kao i po pitanju, što je to što je te trenutke činilo svijetlima.
Službena je dogma jedna, fiksirana i stalna. Inače se ne bi moglo ljude kažnjavati i nagrađivati. Preko sustava.
Ali, budući da ljudi nisu nepomične stvari, dapače, vidljivo se razvijaju, mijenjaju i rastu, koliko god da složno upirali i nastojali oko očuvanja rada sustava - jer, ruku na srce, sustav vam daje nekakav osjećaj sigurnosti, brige, skrbi i stabilnosti - toliko je u prirodi svakoga bila, makar potajna averzija prema istom.
Heretika je bilo mnogo.
Toliko puno, da je gotovo svaki pojedinac imao neku svoju nadogradnju.
Dakle, ono što u početku nije bilo sasvim suprotno od službene dogme, u nekim je glavama postajala sušta suprotnost. Do te mjere da se više nije znalo što je za nekoga dobro, a što je za nekoga loše.
Ukratko,
nisu svi ljudi isti. Kako god da svaki čovjek ima različite otiske palaca i srednjaka, šarenice očiju i oblike ušnih školjki, na isti taj način ima različite karaktere i navike, način prehrane i potrebe za odmorom, zabavom i radom.
Ne može svaki čovjek potegnuti jednak teret, niti se može očekivati da će isti čovjek u svakom trenutku ostvarivati iste rezultate rada.
Jednako kao što svaki dan nije isti, i kao što svaka noć nije na jednak način obasjana mjesečinama, tako se ne treba očekivati da će narav i raspoloženje ljudsko u svakom momentu bivati isto. Isto važi i za njegove sposobnosti, dizanja tereta, memoriranja činjenica, ili iskazivanja osjećaja.
U nekih su pojedinaca neke od tih kvaliteta izražene više nego kod drugih:
netko je stvoren za rad u sportu, netko drugi za umjetnost ili za znanost. To je potrebno primijetiti u što ranijoj dobi, da bi se pojedinac mogao ispravno usmjeriti da ne gubi dragocjeno vrijeme koje mu je u ovom životu dodijeljeno, te da se još za ovoga života približi što je moguće više svome cilju. Jedino sa prosperitetom svakog pojedinca, može prosperirati i društvo u cjelini.
Svakome se treba jamčiti, da slobodno i neometano traži svoju vlastitu životnu svrhu.
Simbol golubice, kao simbol slobodnog, neometanog leta, je bio simbol te hereze.
Sloboda i mir, svima!
Naravno da je pošlo po krivom.
Izvorni heretici nisu bili agresivni. Nisu se htjeli nadmetati, niti nametati svoju 'dogmu'.
Vjerni svome geslu, svakoga su puštali da slobodno radi sa svojim tijelom i vremenom, kako sam misli da je najbolje za njega.
Nevolja je bila, što su nailazili na one koji su mislili da znaju što je najbolje za svakog drugog. Osim za sebe. Teško je, priznat ćete, povesti računa o sebi, ako stalno gledate što to netko drugi radi.
Da li zbog odanosti sustavu, koji je jamčio 'stabilnost', da li zbog straha da sami ne budu prokazani, prokazivali su oni prvi, svaki i najmanji nagovještaj nepoštivanja službene dogme.
A bilo je, naravno, uvijek i onih koji su to činili iz čiste dosade ili ljubomore.
I Jadovi i Gaddovi su izvorno bili heretici.
Zbog tog razloga službena dogma i jest postala privlačna, popularna, pa propisana.
A sve što se zapiše, može se izbrisat?
Još bolje, može se tumačiti na mnoge, mnoge maštovite načine.
I sad dolazimo do najpopularnije teorije urote:
moderna znanost tvrdi jedno, ali potrebno je ponekad i poslušati stare! Na što se to moderna znanost točno naslanja? Jesu li modernu znanost bacili svemirci iz dubokog svemira, kao klicu, koja je nikla u ovaj korov?
Postoji čitav niz dokaza, koje nam vladajući ne žele otkriti, iako se zna, u određenim krugovima, da Oni komuniciraju sa bićima iz drugih galaksija.
Ta bića nama nikako ne žele dobro. I potrebno je dobro se spremiti i naoružati, u slučaju sve izvjesnije invazije iz svemira.
Bilo je jako militantnih skupina, ali, na sreću, zbog nesložnosti nisu uspjeli napraviti veću štetu. Stara dobra navika, da se bude bolji, pametniji, dakle, na čelu, sve je držala na razini debate, a fizički sukobi su uglavnom bili oni unutarnji.
I, bilo je naravno, puno više onih koji su, iako sa zanimanjem prateći razvoj takvih skupina i njihovih razglabanja, ismijavali njihov rad, kao i njihovo postojanje.
Tim više, i tim jače su teoretičari nastojali pronalaziti dokaze za svoje neobične tvrdnje.
Omiljen argument "skrivaju od nas", kao i onaj agresivniji "sve vam lažu", morao se, pošto-poto, nekako opravdati, pa su se marljivo čitali stari zapisi, tumačili stari simboli, učili stari izumrli jezici.
Stalno iskrsavanje, misterioznog znaka XD, bilo je toliko uočljivo da mu se moralo pronaći neko novije i logičnije značenje: smatrali su da se ne radi o oznaci za životni vijek drevnih stanovnika planeta zemlje - naime, poznato je da su ljudi iz davnine brojčane oznake bilježili određenim slovima, tako je slovo "X", bilo znak za količinu od deset jedinica, a slovo "D" znak za njih petstotina.
Službena je dogma učila da je to simbol dugovječnosti ljudskih bića, teoretičari su nastojali dokazati da se radilo o skupini od njih deset, među pet stotina, izuzetnih pojedinaca koji su zamislili, sagradili i ostvarili zajednicu blagostanja, koju se sada nastojalo oponašati, krivotvoreći povijest, na način da ide u prilog novoj desetorici odabranih.
Uz njihovu težnju da dokažu svoju alternativu povijesti, postojala je, očekivano, i ona koja je bila okrenuta sadašnjosti:
- tko je u tih novih X odabranih ljudi koji sada drmaju svijetom?
- što zapravo rade, kojim se sve sredstvima služe, i može li se tome ikako doskočiti?
Jadovi i Gaddovi su uvijek bili omiljena meta.
Tajanstveni i nedodirljivi, ostavljali su dojam da nisu s ovoga svijeta.
Postoje neke stvari koje se ne mogu znati.
Ali više je onih oko kojih bi se trebalo potruditi, a ne samo slijepo slijediti onoga koji najglasnije govori.
I Jadovi i Gaddovi su bili tihi.
Možda je to bio razlog, zbog kojega su mogli čuti više, pa onda i znati više. Ali sigurno njihova tišina, jest bila razlogom tolikih silnih napadanja teoretičara iz sjene.
Neobičan izgled njihovih najmlađih potomaka, uzet je kao dokaz da nisu ljudskoga roda.
A ako pak jesu, tada su sklopili ugovor sa samim đavlom, kojemu su obećali svoju rođenu djecu za sluge.
Za Yagodu se znalo da komunicira s duhovima, to se čak nije ni skrivalo.
Za Iana se sumnjalo da ga posjećuju bića iz drugih galaksija. Iako su svi tvrdili da je fotografija na kojoj, o Ianov prozor udara ogromno biće koje je mijenjalo oblike i nijanse sive, fotomontaža, jasno se moglo razabrati da mladić s tim bićem razgovara.
Odsutan osmijeh na njegovu licu je govorio da se radi o nekome tko mu je dobro, od prije poznat.
Mladi je Gadd očito i sam tuđinskog podrijetla.
Druga je teorija tvrdila da se ne radi o broju XD, već o znaku XP, kojeg se moglo jednako često pronaći na starim zapisima, iako ne tako često, i iako ne na baš svim mjestima.
Ali dovoljno da se povežu u istu cjelinu, jer razlika je u bilježenju bila neznatna.
Radilo se o starom znaku, u kojem je Konstantin Veliki, pobijedio!
Snop tankoga pruća, stegnut remenom, sa malom sjekiricom, pride. Znak X-sta Pobjednika! Protektora i Progresora.
Onoga koji štiti, vodi i osigurava dobar kraj.
Treća, pacifistička skupina je priznavala i jedan i drugi znak, ali bio je to simbol mira: "X" je označavao nepoznanicu, a slova "D", ili "P", golubicu, na drevnom jeziku sjeverne hemisfere "dove", na drevnome jeziku južne "paloma".
Mir pod svaku cijenu!
Sjeća li se itko, zbog čega je ono profesor Onix Jad iznosio novu znanstvenu činjenicu o grabežljivoj prirodi golubica?
I zbog čega ga je poštovani Alexx Gadd, u tome podržavao?
