Kao neko sjećanje, ili lucidni san, jer dogodio se u onome prostoru prije utonuća u potpuno budno stanje, u kojem sam bila pauk. I nije to prvi put da imam traume o kukčastoj sebi, niti sam u takvim deluzijama ikad bila usamljena, sjetite se samo onog lika iz školske lektire koji se probudio kao žohar da bi objasnio nepismenim učiteljicama promijenjeno stanje svijesti, a one svejednako ništa.
Ja nisam onaj dlakavi tip pauka, sa debelim oklopom na leđima, a stegnut u struku, i sa kljovama iz kojih curi slina kojom ću se penjat po zidovima i loviti muhe dosadnjakuše, pa da ljudi vide nekakvu korist od mene.
Ja sam onaj prozirni skoro žućkasto bijeli malenoga tijela, premaloga za onako dugačke i tanke noge, ili ruke brojem osam. Brojala sam. Debljine i širine dlake. Duljina je opcionalna i ovisi o spretnosti i spremnosti da se stopi s nitima koje pletem.
Živim tiho u najskrovitijim kutovima sobe. Bilo na podu ili na stropu, meni je svejedno. A ako je soba prepuna namještaja, tad je to i više tih skrovitih kutova, pa me ima svuda gdje ne doseže gazdarica s metlom. Paučina koju predem nije ljepljiva i još joj se ne zna svrha u ljudskome svijetu. Ne zna ni u mome, ja ju samo pravim. Neumorno. To je jedino što znam. Skrivena od sviju. To je jedino što me zanima.
A onda u sobu ulijeće nepoznato biće na dječijem biciklu i misli da se jako dobro zabavlja. Nateže zvono i hrapavo cereka. Po tepihu, preko pragova. Ostavlja trag gume. I za to ću ja bit kriva.
Svilen uvojak blijedo žutih vlasi, koji su moje graciozne noge, velikom brzinom projuri preko zida tražeći skrovište, nada se nezapaženo, kad:
- Što ti radiš ovdje? - mali biciklist nas izda.
Soba je prljava, i za to sam ja kriva.
- Posvuda te njene kose, tih odvratnih dlačurina.
A nitko niti ne pita zbog čega tako malome djetetu već ispada kosa. Od češljanja, od čupanja. Neishranjenosti. Neka neuroza koja mi vlastitim rukama zavrćući kosu, proizvodi ćelavost kao u sjemeništarca, mjestimično. Gospa alopecija, već je ime izmišljeno. Zato pletem, zato spajam niti, da pokrijem rupe na platnu svemira. Tamo gdje je potrgano. Inače propasmo.
Veliko u malom.
