Kako znate da se netko bavi vičkraftom i što se sve može smatrati istim?
Molite li s nakanama?
Jer obično svijet, radi to nesvjesno. Nesvjesno, u onom smislu da bi priznao da sam ima prste, doslovno i figurativno, koji se rado pačaju u tuđe sudbine, ali vrlo svjesno kad treba na nekoga da svali krivicu kad njima samima stvari krenu nizbrditim putem koji nisu sebi ni svojima nikad ni poželjeli, kamoli pomislili ili zatražili u boga da im da.
Tad bude kriva ona kučka podla šta ne zna ni reć, ni pozdravit se, ni proljudikat od zlobe i ljubomore, vidi joj se na očima da samo o zlu snuje i potajno da spletkari.
Nikako ne vi sam/a ono kad se pravilo ugovore s dragim bogom ako bi on kako sredio pa da mala prođe više taj ispit, zaposli se na općini i uda za šefa poslovnice, pa će ona njemu onda deset zdravomarija i slava ocu, ili koliko god da on njoj bude reka. Dvadeset, nema problema. Samo kaži.
Zato sad aktivnije idemo s otvaranjem drugih vrata, drugačijih dimenzija, bog vidi širu sliku, ima bolji pregled, u vremenu i u prostoru, ako ti nije uslišio to što si ti od njega zatražila, to je zato što ti sprema nešto još bolje, imaj vjere i strpljenja. Bog sve zna. I sve rješava u pravom trenutku.
Jer, teže bi bilo povjerovat da ta druga kučka ne vodi računa o njoj ni o njenoj maloj, jer je ovoj njezin život na prvome mjestu.
Svoj, pa tek onda nečiji tuđi.
A među tim tuđima, ova joj je neuslišena možda na desetom na možda na nijednom mjestu. Treba se bit u velikoj svađi sa samim sobom za povjerovat da nisi svima centar svijeta. Nikome, u stvari, ni rođenoj djeci. Muža i rodbinu, da niti ne spominjem.
Je li samo čaranje toliko utankano ili utkano u kolektivnu memoriju, nešto čime je sama zemlja zatrovana, pa se pravo ni nema izbora, zato možda i jest dojam da je život borba, svi naime nastoje vrlo predano oko svog prava na izbor, bog otac i majka priroda potežu na jednu stranu, a svijet u suprotnu. Ili se radi o drugačijem dojmu, jer zaista sve što je po prirodi na ovom svijetu zatečeno, izgleda čarobno i čarobno se obnavlja, ali svijet nije dobro razumio sliku ni pročitao poruku do kraja. Kraja nema. To je obećanje, nada koja nam je ostavljena. Jedini spas.
- Molite s nakanom. kad molite dobro je da znate što molite, - rekao je isti svećenik koji je poveo Očenaš sa svojim "budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla"
- Razmislite dobro, a onda mu to i recite. Osjetit ćete kako se nekakva milost spušta prema vama. To je siguran znak. To je to. Sto posto.
Možda je to bio jedini način da ih nagovori da sklope ruke i umire se. Isto kao što postoje aplikacije za pomoć u meditacijama koje dijele bonuse i nagradne kupone unovčive u stvarnom svijetu, ako samo ostvarite određeni broj minuta. Ako izdržite do kraja i ako dođete i sutra.
Možda, opet velim, i jest bio toliko vješt, lukav i snalažljiv da ih pridobije za svoju stvar, da se stišaju i smire i priušte i ostalima trenutak tišine koja spašava i nebo i zemlju. I sad su mu došli, i stigli svaki sa svojim zahtjevom, u već dobro poznatome duhu, koga ti imaš u boga, a koga ti, a vidi koga ja! Je li tvoj fra ili don, oblači li se tvoj skroz u crno s malo bijelog ispod vrata ili je od onih sa kapuljačama.
A sad zamislite samo da se razumiju u stvarne činove. Na hijerarhiju se misli, ne na magiju, iako, sve je to vrlo povezano.
Bilo je simpatično, kad se don ante povukao iz aktivne službe, kako su se svi bili osokolili u bezobrazlucima, kao nemate više nikoga da vas spašava, penzioner je penzioner, ne radi taj više ništa niti išta može u boga i u ljudi, pa kad im je netko rekao da naprotiv, sada ima više vremena za molitve i razgovore s bogom, a kad umre imat će ga još i više i bit će mu još i bliže, bogu bliže, glavnome, od neugodna straha i vas znoj oblije, tolika je stvarna moć običnih. Da posiju i umnože paničan strah od svega što im je strano, a nema se volje za učenjem.
I onda im pristupite s ovakvom dobrohotnošću, jer ne rađa se na svijet ništa po prirodi zlo, na zlo se navrće, kao što se navrtala loza da bi rodila veće ili čvršće bobe jer je netko negdje vidio ili čuo da će takve biti slađe, iako je tako bilo urađeno radi preživljavanja dok ne prođe željezno doba i opet dok osvane zlatno. Zlatno je doba došlo, grožđe bi bilo grožđe kad bi mu se dopustilo da raste kako je i bilo zamišljeno, ali ne.
- Koga ti imaš? Koga? A ha ha ha. - jer on ima fra antu, šta je na ti s bogom, svaki se dan razgovaraju a on ga zove oče.
- Pa ko i tebi brani da se s bogom razgovaraš.
- Nu! Ne znaš ti.
Pa otpočne s dugim i tužnim plakanjem. Nema se kad. Toliko mu je jadnome teško. Onda se tih kojima je teško u životu toliko da im treba potpora i podrška drugih ljudi da ih nagovore da dišu, skupi na sijelo i pod zaštitom svetog oca pape što sjedi u rimu, u vatikanu, čuli ste za to, krene u boga molit da im izliječi želudce ili gangrene ili išijase šta su ih stekli plazeći i ližući balove oltare, niti ne znajući šta je to ni kad je jer je ovo šta su čuli da piše u bibliji davno prošla prošlost pitajte fra antu, on će vam reć, on zna. Da neprijatelj na nas siromašne uvijek neumorno vreba.
Samo brzo treba govorit, nije bitno kojim god jezikom, a na kraju dugo zvučno ammmmmmm.
(u svijetu ogledala dok netko ne prošapuće tihano -en)
pst!
