4.
Nikolay, naš profesor filologije, koji je vodio svoj život na Twitteru, je rezolutno odbijao koristiti umjetnu inteligenciju da bi poboljšao izgled slika koje je sa svima dijelio. Objavljivao je, uglavnom slike jela koja se spremao pojesti, i uopće, hrane koja je rasla na njegovoj dači.
Po njegovu mišljenju, a morat ćete se i vi složiti da nema nikakva ozbiljnoga prigovora istom, fotošop i uopće retuširanja slika, nisu nikakva ni novost ni opasnost za ljude kao za ljude, to je već dosta dobro istraženo. Da li na ikakav način vrijeđaju nečiju sposobnost rasuđivanja, inteligenciju ili dobar ukus, neka se raspravlja, dapače.
Uostalom, ne koristi li se šminka, u stvarnome životu, već i za uljepšavanje sasvim malenih djevojčica, i zar je ne koriste već i odrasli muškarci. I svi im aplaudiraju na postignutim rezultatima ustrajnoga rada na sebi. Sa slikama se to možda čini kao drugi par cipela, ali samo zato što ni jedna još nije rekla koliko je za ljepotu bola podnijela.
Budući da se općeprihvaćeno smatra da ljepota stanuje u oku promatrača, to nema potrebe a niti vremena toliko za nepotrebna mazanja. Što je lijepo meni, ne mora biti i svima drugima, i obrnuto.
Rezultat je bilo taj, da su ga ljudi, obični ljudi koji su ga pratili jer su znali za njegovu poziciju u društvu te se nadali okoristiti na neki, bilo koji način, poznanstvom s čovjekom njegova kalibra, najprije oponašajući njegove navike, a zatim ih, vrlo prirodno, prikazujući kao svoje, počeli smatrati, valjda zbog običnosti kojom se predstavljao i u kojoj su se prepoznali, svojim najboljim drugom, oduvijek.
Ljudi više vole običnije stvari. Kićenost zastrašuje. Ali je i dobar repelent. I to je bio glavni razlog što nije odustajao od isticanja svih svojih titula.
Profesor je Nikolay bio stručnjak u kuhanju i pripremanju svih jela od jaja. Uglavnom se njima i hranio. Ili je nastojao ostaviti takav dojam.
Ipak je on bio profesor teorije književnosti. Valjda ste čuli za frazu "Ex ovo", koja je hvalila Homerovu ljubaznost da ne gnjavi čitatelja nepotrebnim detaljima započinjući svoju junačku priču za muškarce, detaljima koji bi bili zanimljivi jedino piljaricama.
On je svakako htio biti taj koji se bavi detaljima i ništa ne prepušta slučajevima. Svakako je htio istražiti sve od samog početka, od začeća. Od jajne stanice iz koje bi se izlegla neka nova Helena, zajedno sa svojom sestrom. Dvije sestre blizanke, jedna bez svoje volje, druga pretjerano svojevoljna. Ili ipak, braća Kastor i Polux. Jedan smrtan, a drugi besmrtan.
Spol je tako nebitan. Kako god da se vama učinilo ono što je rekao slijepi prorok Tiresija koji je bio i muško i žensko, u istom životu. A rekao je da je ženi bolje.
Krajnji rezultat je ono što se računa. Jaje je bitno! Kao i očinstvo!
A što bude s majkom?
Inkubira na neko vrijeme, pa servira gostima?
Ambalaža, nepotrebna.
Vrlo je moguće da je na to ciljao sa svim svojim dosjetkama. Leda je snijela jaja i, nebitno sad tko kraj njih dežura, a tko konzumira.
Pogotovo što nitko ne bi vidio razliku. Niti kad biste prstom u nju upirali.
Jedna slika, a koliko očiju na njoj, i svejedno, ništa nitko.
Znalo se već da je u stvarnome svijetu bilo ozbiljnih tužbi i žustrih rasprava, kad god da bi netko, unutar kakvog primitivnog vjerskoga obreda, zaklao janje, oderao ga i nabio na kolac, te slike objavio na javnom društvenom profilu svoje zajednice.
Janjetini je naglo pala cijena nakon što su se nježne žene počele onesvješćivati shvaćajući što u stvari jedu: Totalnu pomrčinu srca i razuma!
Pitanje je bi li ista sudbina zapala i kokoši i pijevce.
Historija, doduše, pamti da je još Sokrat, umirući dao da se bogu Asklepiju žrtvuje pijetao: smrt tijela, tako je to bilo preneseno, je isto što i izlječenje. Tko bi normalan takav lijek popio?
Trebalo je ovdje hodati kao po jajima. Prenijeti poruku, a da se ne umanji vrijednost i smisao žrtve.
Iako, skuhani ili pofrigani Bjeljanjac i Žumanjac teško da mogu prosječnog čovjeka zgaditi na način. Da pomisli da mu je ugrožena ljudskost.
Kad se jelo i zove Benediktova Jaja ili Jaje na Oko, teško da podsjeća ikoga na bilo što ljudsko.
Svatko od nas, naime voli za sebe misliti da je potpuno ostvaren u svakom ljudskom pogledu, ako samo ima isto odijelo kao i netko za koga su mu rekli da se čovjekom zove. Pogotovo ako je sklon pogreškama.
- Nihil humani alienum puto.
Zaista je potrebno dobro poznavati latinske izraze da bi se moglo krstariti ovim poznatim, i onim nespoznatim područjima svemira. Punim vjetrom, ne u leđa nego u prsi, to provjerite kod pilota koji su stvarno letjeli, i pitajte fizičare i inženjere koji grade letjelice. Jedrenjaci i jedrilice su drugo, zato i jesu na pragu izumiranja.
