6.
Pa kome bi on, na svijetu, mogao smetati. Teoretičar književnosti i doktor filologije, koji tek pod stare dane shvaća što je značila ona stara: Sonus est rapidus, lux rapidior, mens rapidissima. Možete, naime, vi biti ne znam sad kako hitra uma, biti vješt sa riječima, domišljat i sposoban, ali dok god stanujete u fizičkom svijetu, trebate poštivati zakone fizike, sve ako ih i ne namjeravate proučavati, morate znati čega se treba čuvati, inače ništa od prolaska. Kompozicija se pomiče onoliko brzo koliko i njezin najsporiji dio, zato i trebamo toliki broj nasmijanih navijačica.
Spomenuli smo hejtere koje svatko ima i u stvarnom životu, i koji su na neki način mjerilo vrijednosti. Testira se čvrstina karaktera, brzina popuštanja jednog ili drugih, i vi ste njima test na jednak način iako oni to možda tako ne gledaju. Ali vjerojatnost da se jedan od tih lajavaca usudi napasti i fizički, malena je ako uzmemo u obzir izloženost očima javnosti i njih i vas podjednako. Oni će možda pokušavat isprovocirat napad, pa izigravati žrtvu, to sigurno da, ali onako misteriozan nestanak, ne znam, nisam stručnjak, ali onako filmski gledano, hvatajući se za slamke koje je ostavio bilo u svom uredu i životnom prostoru, bilo u sjećanjima njegovih followera, jer znamo logiku Twittera koja briše sve objave jednom kad obrišete profil, pokušavam posložiti kockice i povezati potrgane niti, makar vrlo amaterski, a vi vidite ima li kakvog smisla.
Nazovimo slučaj Layevim njihalom, ali ako je vama draže Layevim kompleksom, ja se neću protiviti.
Njihalo jer se u stavovima kolebao između crvenih i plavih, i nikako da se odluči, versus, kompleksa, čisto da budemo u ravni s materijom kojom se bavio, prije spomenuta tragična krivica pojam iz teorije književnosti koji se prelio preko nove znanstvene discipline u stvarni život, popularni Edipov i Elektrin kompleks koji realno postoje i o kojim se još govori, za razliku od tragične krivnje njihovih roditelja, o kojima nikad nigdje niti slova. E pa, možda je baš naš Nikolay to slovo koje nedostaje, tko zna?
Kriminalistički roman poznaje ubojstva i otmice, i zbog manjih razloga i glupljih motiva, od običnog ipsilona, ali evo par natuknica koje mi ovako na suho padaju na pamet:
Online pratitelji, s kojima je vrijeme provodio, djevojka s pticom na glavi, mačak, insekt, ezoterični simbol kao i sva sila hejtera i trolova kao prvih sumnjivaca, se možda ne bi složili sa mnom, ali pretpostavka da se radi o njegovim studentima ili bliskim suradnicima, uopće o ljudima s kojima se znao i s drugih platformi stvarnog i nestvarnog života, ne bi bila nikom neobična. Lako je moguće da je neke od njih administrirao čak on sam. Na primjer ovaj avatar plavooke sijamske mačke, ili bogomoljke među vlatima trave. Sve to bi moglo upućivati na to da je čitav taj cirkus oko naglog nestanka, insceniran radi testiranja javnosti, provjere popularnosti, ili prosto zasićenja i potrebe za odmorom.
Tko bi inače pisao ovakve objave?
*-* mačka u kutiji za cipele *-*
- Uvijek sam se pitala zbog čega rijetko tko od ljudi nosi, sva ona lijepa starinska imena iti u legitimacijama, sad se i u osobne dokumente pišu skraćenice i odmiljenice. Teško ih se može naći i u imenima ulica i kuća, instituta i ustanova od kakvog javnog značaja. I uopće, kako se to dogodi, zašto izumiru. Može li se uopće reći mrtva imena, kao što mrtvima zovemo jezike koji se doduše uče, ali ne govore.
A onda ste vi iskrsnuli s tim Edipom i sve postaje jasnije. Postala su dijagnoze. Tko bi htio prokleti, prije samog sebe, nego svoje čedo, takvim imenom? Iako, ako dobro pratim, niti Edip nije ime, nego nešto kao lični opis: Tiranin natečenih nogu. Koji je samog sebe oslijepio. I to, čim je progledao.
- Bio sam slijep kod zdravih očiju, možda me kod probodenih nađe bolja sreća?
Neizmjerno sam zahvalna za ovo poznanstvo, otvarate mi oči na svim područjima. Iz klasičnog se mita toliko toga prelijeva na ovamo, i dobro objašnjava, da skoro postaje stvar matematike, koliko se već puta izumilo iste stvari.
Uvijek isti pronalasci tople vode. Kemija i fizika. Prirodne znanosti, a ne društvene. Kamoli lingvističke sa svim svojim pokušajima da se progovori dijalektima koje nitko neće razumjeti, jer je jedina svrha skupljanje riječi u rječnike koje nitko neće poželjeti posjedovati osim možda kao ukras. A možda je baš u tome stvar: Hrčci, a ne ljudi, i trebamo biti.
I to jako rastužuje.
Ali kad iskrsne, povremeno, neko staro slavno ime, kao krsno ime djeteta ili kućnoga ljubimca: razlika je u načinu prehrane, i nikakva drukčija, hrana je za mačke naime daleko, daleko skuplja kad se sjetite koliko su mace izbirljive. Naići na ime skoro zaboravljene, osim u teatrima, raščupane heroine, pobješnjelog ljubavnika. Ostavljene vjerne žene. Slučajnoga brodolomca. Ne može to biti stvar slučaja.
- O Zeuse! Ili točno prema grčkim padežima? OMG :-)
+++
Ako je pažljivo čitate svaki komentar, zaustavljate se kod svake emotikone, i uočite da ih i muškarci i žene koriste radije kao zaštitni znak, simbol, ratničko znakovlje, nego zato što ih to zabavlja. Dapače. Više se vremena i mudrovanja potrati na odabir ikonice, nego suvislost napisane rečenice. Idemo li natrag prema slikovnome pismu?
Bez obzira na to što moderna znanost dokazuje da jezik simbola nije univerzalan, da ne tumače svi na jednaki način točke i crte i zareze. Duh? Materija? Ili siguran dokaz i znak da misao i emocija nikako nisu nematerijalne.
- Sistema mora biti. Ništa bez dogovora. Inače, kaos.
- Lakše je prebaciti krivicu na sistem, nego prihvatiti činjenicu da smo dobrovoljno pristali biti dio njega, sve u žurbi da zauzmemo što bolju poziciju, bez preuzimanja odgovornosti.
- Da, pozicija je važna. Drugačije je značenje ako lijevu oblu zagradu stavite s desne strane dvotočke, a drugačije kada je sa lijeve. Treba o tome dobro povesti računa.
- Argh, desno lijevo, desno lijevo, vama je samo do politike, a glazbena koračnica?, tipa bojni marš u … znate već gdje
- Natrag u zečju rupu?
- Nazovite to kako vama drago!
- Kolo naokolo, circulus vitiosus.
- Evo ovaj smo odvrtjeli do sada mnogo, mnogo, premnogo puta. Vi i ja. Svi i mi.
- Neka je i začaran, samo da nije zatvoren.
- Lol
- Možete se vi smijati koliko hoćete, ali ove vaše objave, staroga posuđa i brzog života na usporen način, pravo su osvježenje, tjeraju na razmišljanje:
Što se smatra starim a što zastarjelim, i kako se određuje stvarna vrijednost jednoga i drugog? Protok vremena. Korištenje i korisnost, dotrajalost i prvenstvo posjeda ili vlasništvo uopće, osobna dragost tipa uspomene ili simbola pripadnosti klanu. Dugovječnost, dobra očuvanost. Kvaliteta proizvodnje, brend proizvođača i zemlje porijekla. A što s onim: caveat emptor? I, što se pere podere se? Sve. Živo i neživo. Ima li ikakve razlike?
Koje je značenje kotla sa tri noge i dvije ručke za kuhanje posvetnih žrtava? Postoji li kakvo kraće ime? Stručniji termin. Bijeli lekitos. Crveni krater. Amfora. Kalež.
- Kalež nema držače za ruke, i na samo jednoj je nozi, nešto kao pehar. Trofej?
Sveto posuđe.
Svemirski tanjuri. Kapsule. Objekti i tijela. Stvar je dijalektike. Jezika. Do prevoditelja je. I do zajednice kojoj se obraća.
Ovo tijelo. Ljudsko tijelo. Zdjelica. Trtica i repić zakržljali. To je treća noga? Ili je treća noga štap za podupiranje, kao onaj iz zagonetke koju je Edipu postavila sfinga malo prije strmoglava u svoju provaliju:
- Što je to: u svitanje ide na sve četiri, u podne na dvije, a podvečer na tri noge?
- Čovjek.
Ja to ne bih znala. Ne bi mi ni bilo palo na um da se misli na čovjeka. Možda zato što nikad prije nisam ni vidjela nijednog.
Od drevnih smo mogli naučiti da ne može bolje od ovog što imamo. Kad ono, trebalo je, za prolaznu ocjenu u školi, njih smatrati titanima i gigantima i uopće divovima, u svakoj je tako tradiciji, koji su se dali poraziti od manjih od sebe, pa ovi još manjima od sebe, pa još manjima, pa još i još... i sad smo tu gdje jesmo.
- Toksične mikro čestice nano prašine u prostranstvu svemira. Je li bila već ta pjesma popularna negdje?
- Vrlo moguće. Samo što maloga čovjeka ponese melodija, pa ne obraća pažnju na tekst ni kontekst.
- Izgubljeni u svemiru.
- Da. I ne možete da se ne pitate: Je li lijek u zaboravu? Ili opasnost?
Ali, kad shvatite da svijet ide prema istome ništa iz kojeg je potekao, poželite doznat što prije što to ništa jest i može li "biti" ako "nije", znate na što mislim. Isto je ovo zapisao negdje netko tko nije imao dostojnih sugovornika. U svoje vrijeme.
Neizmjernu zahvalnost dugujemo, neizmjernu. Tko god da bio taj koga će povijest proglasit izumiteljem interneta.
Sva ta pisma, poruke ostavljene na zidovima, netko ipak čita!
