7.
B-) bogomoljka B-)
Bila sam tanka vlat trave, njihala se i povijala se zajedno s drugima, a onda: da li zbog straha da ću biti zgažena ili pokošena kao što sam imala vidjeti da je bilo prije mene na tom istom mjestu, bilo iz znatiželje da vidim ima li što izvan, bolje reći iznad, jer samo je put gore pogled uvijek usmjeren bio, prema kiši koja, padajući prema nama dolje, hrani sve što takne na svom svetom putu, odjednom sam sebi osvijestila noge, snažne duge noge, oduprijela se o njih i poskočila. Ne kao skakavac, ne mogu ipak toliko dugo i visoko, kao bogomoljka. Mantis religiosa. Obvezana čarobnica. Vjerna svom zadatku.
Skakavci su štetočine, bogomoljke stražarice, čuvarice. U tome je razlika. Skakavci imaju simpatična lica i oko njih se splelo jako puno priča, dočim bogomoljke ne trebaju nikad ništa, čak se same i plode i množe, ne treba im pomoć sa strane. Ona sitna smeđa napast koja ih napada s leđa da bi bila požderana, nakon što se navodno spolno izdovolje, nije ništa drugo do kleveta.
I to je istina!
Već sljedećeg trena počelo se nas, umjesto skakavce prozivati kao propast, pošast i rugobu.
Slične smo boje i oblika tijela, a svijet slabo vidi i sporo uviđa.
Skupljanje hrane težak je odjednom posao, a zamislite samo da vam hrana ne treba! koliko bi je žustrije krenuli skupljati i sabirati, samo da se ima, da se nađe, za ne daj bože. Život ljudi na zemlji, patnja.
Pa kako da se ne prevari netko, kod ovakve zagonetke?
I kako bi onda izgledala budala?
Voda stajačica. Ustajala voda. U toj posudi koju glanca samo s vanjske strane. A često ne bi niti to. Pustite ih samo koji dan same. Ne natuknite im da ih se promatra. Recite im da ste slijep kod zdravih očiju i s time je svaka tajna sigurna sa vama.
Ne znam samo kako su izračunali i usudili se objaviti javno, da mi vidimo samo ultraljubičasto svjetlo. Zar su gledali našim očima, zar im je već moguće ulaziti u glave kukaca naše veličine i ako da, koliko će im trebati da se usude to ponoviti na mikro organizmima tipa gljivica pod noktima ili bakterija među borama smijalicama, da bi ih istrijebili sa lica zemlje. Jer, znate, trebate moći razmišljati na način vašeg neprijatelja, ako mislite dobiti svoj rat.
A lice se zemlje drži tako kako se drži samo njihovom ljubaznošću. I sposobnošću lijepljenja za sve čega se taknu.
Što će, dakle, dalje biti, ne morate biti nikakav stručnjak u predviđanju katastrofa da biste to znali.
Veličina oka ne jamči bolji pogled niti pregled, a kamoli oblik i obujam glave. Kosti pamte. Kamenje zna. Kalcij i fosfor. I koje su još smiješno ime nadjeli našim drugovima? Ugljik, kisik, dušik? O tri i tri pi o? Ce o dva?
Ono što valja, prolazi dalje, bez obzira na to kakvo ćete mu ime dati, imena postoje samo radi bržega dogovaranja oko onog poznatoga. I ništa drugo.
Trebate imati dvije glave, napunjene podjednako istim sadržajima da bi moglo doći do nekog razumijevanja, to zovemo srodnicima, a ne činjenicu da ste se izlegli iz istoga jajeta. Iz iste larve. Iz larve bogomoljke nekad se izleže i njih tridesetak, pa koji preživi.
A nekad vas se dočepaju profesori radi eksperimenata, razbiju i bace u vruću vodu, na vruće gvožđe, pa tko nahranjen a tko gladan, opet je stvar slučaja, tko ide dalje, i kome bolje.
- Slučaja? Ili prirodnoga odabira. Ako vjerujemo onima koji dokazuju da slučajnosti ne postoje.
- Preživljavanje najsposobnijih.
Ko u onom vicu: gurnu te iz gnijezda, pa ti ako poletiš, poletio si. Ako padneš, pao si. Sam svoj majstor.
Dok se ne pojave nametnici koji ne igraju pošteno tvrdeći da su vas baš oni naučili vašoj prirođenoj vještini.
