10.
Nikolayev je osobni asistent bio od tih manjih ljudi sa višom stručnom spremom.
U eri kad je posao grobara postao manje isplativ od posla doktora medicine, izum zanimanja asistenta za osobu s posebnim potrebama je nešto kao srednji put.
Oni koji odbijaju umrijeti a ne mogu se izliječiti ili to ne žele, postali su skoro trn u oku i trebalo je to nekako mirnim putem riješiti a da svi budu zadovoljni. Vidjela je to već naša modernija povijest, nije da je ovo bio slučaj ingeniozne inventivnosti koje se nitko nikad prije nije sjetio, a bogami niti dokaz da je ova generacija bogatija milosrđem od prethodne.
Čak i prije nego ih se relativno formalno organiziralo i obrazovalo, počeli su se, osobni asistenti, negdašnji batleri, udruživati u cehovske udruge, jer znate, razlika je i ne možete reći da nije, da li je netko asistent na fakultetu ili u jaslicama. Oprostite, dakle, osobni asistent osobe sa posebnim potrebama koja radi na državnome sveučilištu, i osobni asistent majke djeteta jasličke dobi. Kojeg se dijagnosticiralo prerano, reći ćete, prevencija nikad nije preuranjena, u suprotnom morali biste se liječiti sve do groba.
Ne rano, dakle ponovimo još jednom, nego na vrijeme.
Osobni asistent majke tek rođenog djeteta sa posebnim potrebama? A da nije to, naslijeđe onoga sveca iz one zen priče, koji je servirao sebe lavici za objed da ne bi ona požderala svoje mlado, u neznanju? Može li netko bit toliko nespreman. Toliko ne-majka. U današnje vrijeme kad nema previjanja i ručnog pranja povoja benkica i pelenica, sve se navlači i sve se baca. Sve jednokratno, dezinficirano i čisto u paketićima s uputstvima za upotrebu i sa etiketom, sve u flašicama. Odvojeno sve. Neživo i živo.
Pa šta rade po cijele dane?
- Plaše se da ne bi netko nešto pomislio o njima.
Nije nikakvo čudo, ako mene pitate, što su svi tako jako osjetljivi, što se lako vrijeđaju i što su stalno u modu odbrane. S rukama savijenim u laktovima i dlanovima ispruženim prema naprijed, umjesto jedan prema drugom, na način bogomoljke.
U stavu, odgurnut ću te ako se primakneš, a ne pozdravljena budi duša tvoja od duše koja prebiva evo ovdje u kavezu od rebara, pred kojim su moje sklopljene ruke. Plaha poput ptice.
Osjećaj zabušavanja može se izmiješati sa osjećajem krivice, ili možda i vi mislite da to je jedno te isto?
Osjećam se krivim za izbjegavanje svoje stvarne dužnosti. Nisam napravio što je trebalo. Lako ćemo za očekivanja, tih barem ima svatko kad je netko drugi u pitanju. A ovdje i sada trgujemo isključivo opravdavanjima.
+
- I ja sam isto skoro postao doktor. - rekao je mladić zbog nečega uvrijeđen . Studirao sam medicinu, preko dva semestra.
Nikolay nije bio željan ovakvih razgovora, ali životno mu je iskustvo govorilo da će potrajati duže, sa svim svojim neočekivanim obratima, ako istog trena ne pokaže interes za tuđe osjećaje, te je okrenuvši lice prema njemu, iako ga nije mogao vidjeti, ali znao je da ovaj o tome ne vodi računa, da motri samo na tjelesne pokrete i daje im značenja prema udžbeniku po kojem je iniciran u profesiju, dakle, upitao:
- I odustali ste? Za-to-š-što... - na način profesora koji nuka plašljivog studenta da odgovori na pitanje koje je suvišno.
- Jadna mama je ... - šmrcnuo je slegnuvši ramenima - ... tako da ... - glas mu je zadrhtao - ... ništa više nije imalo smisla. - dovršio je brzo.
- Žao mi je. - prošaputao je Nikolay. Znao je s ljudima. Bio je prirodno ugodne naravi. Niste ga mogli ne voljeti.
+
Tin Daresha, takvo je bilo pravo ime mladog asistenta, što je ovaj odmah povezao s likom iz antičkoga mita. Tindarej je bilo ime kralja Sparte koji je bio zemaljski muž Lede koja je snijela jaje iz kojeg se izlegla zvijezda koja je ponosno ponijela ime njegova mačka Kastora. Ako ste do sad zaboravili, ponovimo od početka, u kratkim crtama:
Dva najvažnija mita klasične starine, onaj tebanski i onaj trojanski, u kojima je profesor književnosti starog vijeka i doktor filologije iz jedne od sjeverno slavenskih zemalja koje se nisu služile latiničnim pismom, bio stručnjak svjetskoga glasa, počinju od jednoga jajeta koje su oplodili jedan smrtnik, Tindarej, i jedan bog, Zeus. Kastor - po kojem je Nikolayev kućni ljubimac koji je svakoga tko bi ga ugledao podsjećao na vanzemaljca dobio ime - je bio sin običnog smrtnika.
Sve ovo nije moglo biti slučajno, ili svemir ima neobičan smisao za šalu.
- Humor, nije isto što i dosjetka. Isto kao što ne može bit isto kad se nekom narugate i kada se našalite. Pa mislili vi da je smisao za šalu, stvar osobnog ukusa ili navike, naučenog ponašanja i da je granica tanka. Nije!
Namjera je bitna. Bitnija od samog čina, ma kako da se vi poslije mazali opravdanjima i molili za oprost.
Ruganje ide s namjerom da ponizi, da jedan od vas bude ispod i da se zna točno tko je iznad.
U šali ste svi jednaki.
Ne možete "opuštati atmosferu koja puca od napetosti" na način da nekoga zafrkavate na bilo kojoj osnovi. riječima ili čvokama u potiljak, kako su to običavali raditi učitelji, koje se kasnije radi pranja savjesti jer svi smo jednako krivi kad netko nastrada, krstilo kao stroge i pravedne.
Tek kad tekućine krenu istjecati iz posude, po bojama možete znati koliko je tko kriv, iako ne i tko je kome za što dužan.
Razlika je ogromna.
- Nekome se mogu činiti jednako proste, one naše staroslavenske izreke: "Upišat ću se od smijeha" i "Krv ćeš propišat", stvar je pozicije, prefiksa i konteksta.
- Kvačice nad sibilantima čine ogromnu razliku, zato ih se ne odričemo. A oni o ipsilonu, umjesto jote. Baš da se zamisliš!
Nikolay je znao, a ako je on znao jer je čuo, mogao je isto tako i Tin Darej čuti, kako mu se osoblje smije iz leđa. Nastavno i nenastavno. Pomoćno i tehničko. Oni s ugovorom o radu jednako kao i oni s ugovorom o djelu.
- Jadan, on misli da je Niks doktor medicine, ili nešto. Pa svi smo mi doktori, samo što ovaj ne zna više ni do kioska po kavu za van, sam. A ne da mu se u penziju. A prošao mu rok. A koliko nezaposlenih. Obrazovanih i stručnih. Stručniji od ovog propalog studenta zdravstva. Koji je jurio san matere koja je htjela doktora za sina.
