Ovim svijetom vladaju tajni kupci. Ali oni to ne znaju. Oni misle, kao i svi drugi, da su pravi vlasnici tržišni inspektori.
Jer je tržište sve što postoji.
Zato ovi i gledaju svugdje gdje god se može, da se stvori ponuda i potražnja. Kad bi bilo obrnuto, ako ima potražnje, tad proizvodu ili usluzi ne treba pijaca. Nešto poput one, ako si gladan i kamen može postati kruh.
Ali kad napečeš tog kruha s namjerom da prodaš da zaradiš i da spremiš sebi novce za najcrnje dane, pa nasilu nudiš i nutkaš i mataš, ogadiš sav proces.
Iako, će ovi kazat da je takva svaka pravedna borba. Teška.
I onda, u tu svrhu postoje ti glumci, tajni agenti, kojima je radno mjesto popularna pješačka zona, šetnica, čekaonica, pa bila autobusna ili ona u frizeraju ili kod zubara, još najbolje kad je u doktora kad mu dolazi kontrola i svi budu nervozni, pojeli bi jagodice zajedno sa noktima, a gdje neće oblak iznad nasmiješenog lica slučajnog poznanika. Ko šećernu vunu.
U frizerke će vam dobrohotna lica, i muška i ženska ovisno o plijenu, ponuditi šminku, lak, tonik ili okvir naočala koji bi vam pristajali uz tu boju kose, uz taj oblik lica i stil odijevanja. Na šetnici, torbe i nakit uz te cipele i način držanja, a u ambulanti informaciju o nekom privatnom stručnjaku koji zna posao i svi su to rekli, samo vas jedanput pogleda i odma sve o vama zna, čudotvorac.
Lako bi mi s njima da nisu uporno agresivni, dok ne prodaju svoje, neće vas se ostavit s mirom. Ono kad se pitate odakle već znadete toga čovjeka, nije vam prijatelj, nije vam rod, a ponaša se kao da jest. prati vas se, proučava, gleda se što kupujete, gdje nećete falit, i koje su vam greške. On i bog jedini znaju sve vaše tajne. Prije nego promislite, on vas pročita, i djeluje u skladu s pročitanim.
To je ono kad vam kažu da vaše misli nisu vaše. Tuđe su, tuđi ljudi vam ih stavljaju u glavu, i morate nositi nekakvu zaštitu. Počnite zato pjevati neku, bilo koju mantru. Ne morate znati što točno znači, bitno je da je prepoznajete kao svoju, za početak to će bit dovoljno.
Poznati obrazac ide, ja imam ja mogu ja znam, a ti nemaš ti ne možeš ti ne znaš, idem joj/mu to dat na znanje da bude ljubomoran. Pa kad on postane ljubomoran, odma će tit imat to isto, a ja mu to mogu isporučit. Imamo ih puno skladište. Neka ide leva - leva.
Ako ste u svome filmu, neće vam bit do ljubomore, znat ćete da to nije lijep osjećaj i da mu se ne doskače na način da je kamuflirate stvarima koje ne trebate.
Drugi je korak, da angažiraju još ljudi koji će vas gurati prema ljubomori koja izaziva potrebu za time što netko drugi na sebi ponosno pokazuje. Izrugivanje i umanjivanje vrijednosti toga što ponosno držite kao svoje blago. Ako ljubomora nadjača u njih, ako se bolest prebaci na prenositelja ili kako već, ako se u njemu rasplamsa te pomisli jer ne zna drugačije, da vi nudite to svoje, moguće je da dođe do neke vrste otimanja dobara, do kakve krađe na bilo kojem planu ili do rušenja. Sad je odjednom on postao kupac, a vi ne prodajete, šta drugo preostaje nego otmica. Bitno da se ima, a cilj opravdava sredstva. I to jest istina ali u drugom kontekstu. U ovome ovdje sve je transakcija, i poštena trgovina.
Ovisno o rječniku koji koristite prilikom prevođenja.
