Priča o odijelu je drugačija od priče o carevu novom ruhu, a vi vidite jesu li povezane, vrijedi li ista pouka i poruka za prvu i za drugu:
I jedna i druga se dešavaju u krojačkoj radnji.
Dvojica varalica su uspjela svući cara do gola uvjeravajući ga da mu kroje odijelo od neke čarobne i magične tkanine koja je toliko nježna i mekana da se niti ne osjeća pritisak na kožu a kamoli da bi stezalo negdje pa popucalo po šavovima, u kritičnim momentima. A svi su carevi ljudi od povjerenja pristajali na tu igru, tako da je i sam povjerovao da nikad u životu nije nosio udobnije ruho.
Kad je izašao među običan narod, jedan je maleni dječak na sav glas povikao da je car gol, i tog su se momenta svima otvorile oči.
Je li car propao u zemlju od srama, ili se nekako drugačije snašao, nije dorečeno. Zapisana verzija ostaje na posljednjim riječima nevinog dječaka, a na nama koji ostajemo s ove strane korica knjige, je da rastumačimo nevjernima, ili sporomislećima, ovisno o prilici u kojoj se podsjeća na tu priču, da li je najudobnije u svojoj koži, bez pretvaranja, ili je nekakva maska i zaštita ipak potrebna, tim redom i slijedom, jesu li krojači varalice popili zasluženu kaznu, ili su ispali narodni heroji iscjeliteljskog tipa koji razotkrivaju gdje se pletu spletke, kao ono o uskrsu kad se čita da se rasparao veo obmane odozgo prema dolje. da su vojnici bacali kocke za njegovu košulju jer je nisu htjeli rezati pošto je bila tkana u jednom komadu. Pa bi bila šteta.
Kako god da bilo, svi su htjeli obući košulju mučenika ili pravednika kojega se spremaju razapeti, jer što bi sa samo nekom krpicom, zar bi je mogli prodati ili mijenjati za nešto što bi bilo spomena vrijedno?
Relikvije. Svete?
Nekome bi možda i bile. Većini su kako se čini ipak samo krpe.
Druga je priča iz druge krojačke radnje, i nije joj mušterija nikakav car ni kralj, nego običan lik koji je htio izgledati kao čovjek i u tom mu se prilično žurilo. Krojač je spremno ponudio jedno gotovo odijelo za koje je mislio da bi mu pristajalo, ali ovom se svidjelo jedno drugo, i htio ga je isprobati i bio je spreman platiti. Moglo mu se.
- Nije to za vas. - rekao je krojač kako već prodavači znaju.
- Ja radim s ljudima i sa odijelima, vjerujte mi.
Čovjek je stao ispred ogledala i učinilo mu se da mu desno rame nekako spuštenije stoji u odnosu na lijevo.
- Nikakav problem, rekao je krojač, - podmetnimo ovdje jastučić, i nitko neće znat razliku.
kad mu je ušio jastučić, čovjeku se učinilo da mu desni rub jakne nije jednako dug kao lijevi, ali krojač mu je pokazao da samo mora malo rukom pridržati suprotni kraj i da će ta poza djelovati baš otmjeno. Kad je ovaj podigao ruku, lijevi mu se rever napuhao pa ga je morao nekako pridržati bradom. jer se rukama držao za rubove što jakne što hlača koje su malo spadale. Ali odijelo je bilo skrojeno od vrlo skupe tkanine i po zadnjoj modi, i bila bi sramota da jedini on nema takvo, kad ga svi drugi već imaju. Kupio ga je bez previše razmišljanja. Za tu priliku.
Požurio je što je mogao hitrijim korakom preko vrlo prometne šetnice prema mjestu zakazanog sastanka ipak nije mogao a da ne čuje slučajne prolaznike kako uzdišu za njim:
- Pogledaj, rekao je jedan umirovljenik drugom, kakvo krasno odijelo u onoga čovjeka.
- Da, odgovorio je drugi, ali vidi tog jadnog bogalja koji ga nosi.
Mislim da je ova dolazila s porukom, tako je to kad dopuštate da vam drugi kroje životnu sudbinu. Utrpat će vas, ili ćete se sami htjeli uvaliti u određeni kalup i nećete odustajati i po cijenu zdravlja. Ili ovdje nije u pitanju bilo zdravlje, nego dojam koji ostavljate.
Nećete biti dorasli zadatku, šepat ćete iako mislite da jurite nekamo. Sve dok na kraju i sami ne povjerujete da je problem u vama, da ste obolio ili oduvijek bio bolestan a da toga do tad niste bili svjesni.
Ili čak da pretvaranje ima svoju cijenu, ne znam. Svjesno ili nesvjesno.
Ono što vam trenutna moda diktira ili društvo u kojem se krećete nema veze sa onim životom koji je u vama. Taj je stvaran.
Unutrašnjost je važna a ne vanjska pojava. Kako li smo samo brzo zamijenili mjesta.
- Nije li život važniji od hrane, a tijelo od odijela. - tako je rekao Isus kad je vidio kako mu se sljedbenici tjeskobno misle o tome što će i kako će jesti. Pretpostavljam ne zato što nije bilo hrane, nego baš zato što je hrane bilo, kao i sad u izobilju, pa da ne pretjeraju, netko im rekao neka paze, a oni shvatili ozbiljno. razboljet će se ako pojedu to nešto, a izliječit se od nečeg dalekog drugog. Obično to bude tuđi obrok, mrvice na stolu nekog nesretnika koji nema nego to, i time je zadovoljan.
Pa ovi vidjevši kako jede s tekom, i kako je zahvalan, pomisle da je baš ta hrana taj zalogaj, ta mrva, lijek koji bi i njih izliječio od njihove trutavosti.
Ako imaš viška, podijeli ga s nekim, a ne dijeli i ono što nemaš, jer kako se to radi?
Nahrani gladne, i ne hvali se time, vidjet će bog otac tvoje dobro djelo, ne trebaš svojim ustima hvaliti samog sebe. Ne troši energiju na gluposti, trebat će ti kod važnijih stvari.
Nije na nama da formiramo tuđe misli i da na njih utječemo. Što te briga čega ima u nečijoj tuđoj glavi, čuvaj svoju.
Eto tako i za odijela. Šta je tvoja briga tko šta nosi, i kako se pokriva!
Pokrij se kako god možeš i dok možeš s onim što sad imaš.
Jer sutra nema.
Ne postoji.
Samo sad.
