Nisam nikad prije o tome vodila računa, ali ispalo je da je baš to najvažnije, dakle, je li pravilno AUM ili AOM, ono što je do tad bilo OM, OMKAR, u našoj zapadnoj tradiciji amen ili amin. Dakle, 'a' je sigurno naše. A 'u' možete napisati na čelo, osim ako vam se više ne dopada ona kuglica crvena, meta.
Može se i moglo bi se, vidite i sami, raspravljati o svemu na svim razinama. No mora li se?
Meni je glavu sačuvalo, i ozbiljno to mislim, to što sam imala naviku križati se na zvuk zvona i sklopiti ruke kad prelazim pragove, prije spavanja, nakon buđenja. Te nikad ne preskačem, bez obzira na to gdje i kako ili s kime spavam. Nije to puka navika, dio je mene jednako kao udaranje srca ili micanje ušima kad netko prolazi tiho u blizini.
Nisam nikada učila baš s namjerom ni jednu molitvu, ali pamtim neke melodije i mumljam ih bez teksta, bez značenja, samo dižući i spuštajući u određenom ritmu glas. Ton, ne glas. Pjesme nema, samo zujanja, kao bumbar, ili pčela. Kućna pčela radilica. Jer postoje i matice i trutovi. Ta sigurno nisam ja.
Gdje sam to mogla čut, od koga sam naučila ako nikad nigdje nisam bila nego u svojoj košnici, čak niti tu košnicu nisam dobro pogledala, ne znam kolika je ni tko u njoj osim mene obitava.
A ima nas. To sigurno.
Da su oni bili izloženi tim nekim učenjima i da su im se pokušavale promijeniti navike ili ublažiti postojeće, to sam osvijestila tek kad smo se odvojili ozbiljnije pa kad su me priče drugih nepoznatih ljudi podsjetile na to kakav je bio život prije gugla.
Debilna djeca novih bogataša, koja ne bi bila debilna, dapače, da su samo bila odrastala na prirodan način, kako su im roditelji barem jednim dijelom bili odrastali, dakle, bez stalnih provjeravanja dok jedu jesu li im čisti zubi i koliko puta su prožvakali zalogaj prije nego su ga pripustili put želuca. Prije nego što je postalo važno kojom se rukom pravilno drži olovka a koja je ruka za otiranja nosa. I još puno prije nego što se odlazilo u apoteku po hanzaplast, umjesto u ljekarnu ili ljekarnicu ovisi koliko će vam biti draga teta koja je tamo zaposlena, dakle, po zavoje i flaster.
- Ajme, da naš di smo ti bili, tako bi započela priču moja velika sestra sva se oduševljena unoseći u lice koje nju po njenome sudu neće ni da pogleda, jer se opet nešto inati.
- Svi smo ti sjedili na podu i pjevali zajedno, predivan, predivan osjećaj, šteta da nisi bila s nama. A onda svaki od nas posebno dobije svoju tajnu mantru koju ne smije odat nikom, nikom, jer je svaka posebno baš za njega stvarana po mjeri. Da se ono najbolje u nama na boljitak sviju i cijeloga svijeta odmotava u nama. Mir svim ljudima! Koja šteta da nisi bila s nama tebi bi to baš dobro došlo, kad si sva takva.
Nakon par dana, ne bi imala vremena za taj zvuk koji jamči mir u svijetu, ni promisliti na nj, budući da se na glas ne izgovara da ne dođe u uši nekoga za koga je stvarana drugačija mantra, drugi ton i vibracija i sve. Toliko je zatrpana važnijim mislima. Koje li su to? Je l da?
Nakon par dana će mi šapnut u uho jer zna da ću ja to bolje od nje, a sestre smo pa ne može bit da njoj valja nešto što meni ne valja, ne bi joj inače bilo to zadano, pa neka ja to radim, ionako nemam pametnijega posla.
Moram ovdje učinit malu stanku: taj mir i to mirovanje to je lice za vas, taj stav mirno dok ne odu, da se mogu vratiti svojim poslovima, a nije da ih nema, osim ako ne mislite stvarno da se kuća sama sprema, i da su ti maleni predmeti koje nalazite posvuda poklon paketi bića iz drugih dimenzija, tipa vilenjaka i palčica i anđela. Da, iz druge dimenzije postojanja, ali s istog mjesta i istoga vremena, razumijete?
- AIM.
I naglasila je baš ono 'i'. Dakle, ne 'u', ne 'o', nego 'i'. Ali nije se mogla točno sjetiti jer davno je to bilo ta tajna otkrivena baš njoj da baš nama odgovara, pa možda može i 'e', uglavnom, 'u' i 'o' su bili zabranjeni, sa najstrožim NE! i uskličnikom. Eto, to je sigurno upamtila.
- I oprezna budi, ne smiješ falit.
Eto s takvom istom i jednakom panikom danas ovi novaci iz grupe ispravljaju jedni druge sa strogim zabranama neka se suzdrže od pjevanja jer pjevanje krive mantre ili na krivi način može ozbiljno narušiti geometriju prostora i vremena. A onda se svemir urušava, tkanje je potrgano i ti si za to kriva.
Naš narod, na našoj strani svijeta ima običaj uzviknuti ajme, na način sestrinog 'aiiiima', baš sa onim vokalom središnjim naglašeno, navodno nas to razlikuje od plemena koje guta svoje vokale. A sve ima svoje.
Ili ono karakteristično 'ae', umjesto ičega, bilo čega svačega nečega.
- Ae.
Eto vam krivaca za trganje tkanja svemira, za lošu statiku temelja na kojima svijet bi rado da počine.
A šta tek onda rade samom pjevatelju? Baš se zapitaš. Kako nije na mjesta licu mrtav ili nešto slično.
- Neka to ona, i tako je već na pola mrtva.
Nije moglo bit načina da je krivo čula to što joj je na tom vajnom seminaru bilo rečeno, ako sam čula ili saznala za to i ja, koja nikad nigdje nisam bila. Om šanti, šanti, šanti. Svet, svet, svet, tako piše i u Izaiji, na onom mjestu na kojem naređuje nevjernom narodu neka ne pjeva jer zaludu je jedno da govoriš dok sasvim drugo nešto radiš, a treće misliš. Trošenje energije na ludosti. Tako sam ja to bila razumjela. A to je šteta, bez obzira tko uzalud troši, i čije.
Budite pažljivi tako sa svime kao s tim slovima, i ništa drugo.
Nikakva trenutna katastrofa vas neće isti čas pomesti, pa da se radujete ako ste nekome podmetnuli krivo slovo u stihu, kao da ste ptica koja podmeće drugima u gnijezdo svoja jaja jer se njoj ne sjedi.
Ko da je lako samo tako sjediti!
A šta ste vi mislili?
- Šta više ne umreš!
Uvijek je tako, smeta im onaj koji, ni na oko a kamoli za stvarno, ne radi nikakvu štetu, dapače.
I onda kad napokon razvije svoja krila i ode, nedostaje im. Što im nedostaje? Nemaju na koga žugat i istresat svoj otrov bez ikakvih posljedica, ili je kuća odjedanput postala hladna i neuredna?
Ne znam da l ne želim znat. Možda dijelu mene treba da se uvjeri da nije pogriješio a možda mi treba cijela priča da zatvorim poglavlje, jer knjiga nikad neće biti do kraja napisana, to se još ne može i ne smije.
- Pa možeš li barem bit zahvalna što sam ti otišla i što ti više nisam na očima i što ti se napokon želja ostvarila.
- AAAAA kako si mi to ružno rekla.
A onda skuplja sljedbenike da potvrde:
- Da znaš ti samo kako mi je ružno rekla. Ne znaš ti nikada kakva ti je ona.
- Ne zna to niko.
- A šta san ti ja uvik govorila.
- Ae.
Ajme.
