Sveti je Pavao u poslanici Korinćanima govorio o jeziku tuđinskom i onome koji narod razumije, ne u smislu učenja stranih jezika i potrebe za prevoditeljima, nego da postoje stvari koje se ne razumiju čak ni ako svi formalno govore istim jezikom i služe se istim riječima. Riječ može svatko tko se njome koristi ili je samo jedanput čuo za nju, protumačiti onako kako mu odgovara, ili onako kako najbolje može. A velika je odgovornost na onima koji će to dalje raširiti, i koliko su spremni sile upotrijebiti da bi se baš to njihovo shvaćanje ustalilo i prihvatilo kao nova dogovorena stvarnost. Zato treba nježno i oprezno s riječima. Zato Pavle kaže, neka šute! Neka šuti taj koji govori tuđinskim jezikom. Ako mu se i otvori nešto novo, to više neka, dok je u velikoj zajednici, šuti. Žene neka šute. A nije primjereno ni da djeca i uopće mlađi upadaju u riječ starima dok govore.
Promisli prije nego laneš, pogotovo ako ti se čini da si jedini koji nešto razumiješ. Dočim postoji izreka da izgled vara, sigurno je da se nije smislila samo radi perike i šminke na nečijem licu, ili robe koja se može kupit u bilo kojem dućanu. Znate već po onoj 'učinilo mi se', kad ono fata-morgana! Nema vode u pustinji, a gomila potrčala da bi na pola puta pocrkala, i žedna i bez nade.
Isto važi za pisanu riječ, samo što je ovu lakše predusresti i zaustaviti nego onu koja je izgovorena. Različite uši čuju i ono što se šuti, a jezik se ne libi tumačenja, pogotovo tada. Dapače, bit će mu alibi i sigurna zaštita onaj koji uvijek šuti, slučajni prolaznik koji o svemu ne zna ništa, ali stvarno ne zna jer nije bio prisutan kad se trgovalo informacijama.
Baš tako se, mislim, i stvaraju tuđi i naši jezici, iako su možda potrebe za njima i stvarne i razne:
U početku je bio jedan koji su sva djeca jednako razumjela:
Ruku na srce, svejedno vam je, ako vam je netko nepoznat, kako ga njegova obitelj zove, ali kad mu i vi za ime doznate, više vam nije nepoznat, jer ste mu dali ime, označili ga nekako i odmah ga drugačije gledate, prepoznajete ga po tom imenu koje je toliko manje novo što ga to više koristite, pa se on, da bi vam postao drug nastoji prikazati što češće puta da biste ga kao takvog upamtili, ili ikako. Ako vam se smješka i nosi vam darove, bit će vam drag, ako se skriva i povlači, označit ćete ga kao nitkova i u tom je vaša agenda, misija s njime i u vezi toga gotova. Na njemu je da se pere ili da vas dvori do kraja života. U suprotnom smjeru opet isto, svaki tabor ima barem jednoga takvoga, ako hoće živjeti u miru sa susjedima. Zato i postoji cijela industrija koja radi samo oko uljepšavanja onih koji žele biti prihvaćeni, inače je i ta umjetnost, ako je radi same umjetnosti, bespotrebna.
Znate ono ako sam se sredila i namazala da bi ostala sama doma ispred ogledala, ili da bi mi drugi zavidjeli, a ne da kupe isto to i pomognu prijatelju da zavrti biznis. I tu su muški stvarno u pravu ono kad pitaju:
- Ako si se sredila, za koga si se sredila.
Ljudi se sređuju uglavnom zbog toga što žele što prije uskočit u kategoriju ljudi, ne žele biti životinje koje jesu, pa potrče sličit na onu jedinku za koju povjeruju da je stvarni čovjek. Ali uvijek se dogodi da ih na cestici presretne neka druga zvijer sa istim tim skrivenim željama, da bude čovjek ili da se spari s jednim koji će mu taj proces ubrzat, njemu ili njegovu potomstvu. I tu je sva zabuna. Ne zna se tko je tko.
Mora doći do novoga dogovora.
Razbili smo početni jezik na parčiće, pa koji potegne neka bude nova interlingua. Do sada vodi engleski, jer mu izvorni govornici nisu baš nadareni za učenje, takvi su po prirodi, na toj geografskoj duljini visini ili širini su takvi uvjeti da su glasnice stegnute i nemoguće im je izgovarati određene glasove, a svijet se nastoji prilagoditi i uprosječiti uvijek prema najgorima i najslabijima jer njih je uvijek najveći broj.
U međuvremenu pojedinci neka šute, jer je ovima koji pamte dobro, već bezbroj puta baš zbog takvih lajavaca propalo dobrih projekata na hiljade. Žene neka šute, jer one, a sad samo na stvarne, prirodne žene mislim, nikad nisu problem, one se lako prilagode i doprinose poboljšanjima bez iznimke, one su kadre i najgoru odluku, čak i kad se neka od tih najgorih okrene na još goru, one su kadre izglačati i sve okrenuti na dobro. One zaista imaju tu moć. I djeca neka šute, također. Ne samo što nije pristojno starijima upadati u riječ, nego zato što će kad tad odrasti, pa da ne bi odrasli u budale koje će sve razumjeti samo zato što nisu pazili dok su bili mali i učili na greškama svojih prethodnika. Stoga neka šute i slušaju što se događa. Ne toliko tko što govori, iako ni to nije nepotrebno, nego što se događa, a riječi je kasnije lako izmisliti.
- Kad govoriš, možeš samo ponavljati ono što se već dobro zna, a kad šutiš može se naučiti nešto novo. Zato slušaj pažljivo.
Treba to tako reći. A ne samo, šuti, šutnja je zlato, ili strpljen spašen.
- Šuteći se brže uči. Zato bolje šuti. A ne za neku izmišljenu pokoru, ili za kaznu.
