Poglavlje (20) o prijateljstvu.
Imao je puno prijatelja, zato što zapravo nije imao ni jednoga. Bili su to ljudi koji su mu činili usluge, bez daljnjeg, ali nisu to takve veze koje bi bile neraskidive. Ako me razumijete:
Ljudi koji vam čine usluge, koji su na raspolaganju, na koje se možete osloniti, u dobru i u zlu... to je alat, to nije prijateljstvo. Nisu to od sudbinske važnosti sveze!
Hvalio se tim ljudima, ne kao kolekcionari značaka ili salveta ili certifikata, ti, naime, znaju da ne može svatko cijeniti niti razumjeti njihov trud i predanost. Hvalio se poput napuhanog žapca iz Ezopove basne. Sam nije znao vrijednost, niti svrhu, ali bitno je bilo da se ima.
Škrtci koji na isti način tretiraju materijalne resurse, su ljubomorni i oprezni sa svojim blagom, na sličan je način i Smileon tretirao ljudske (resurse). Sam možda i nije znao do kraja iskoristiti nakupljeno, ali niti nije htio nikome drugome dati da se koristi njima.
Sušta suprotnost, Jada i Gadda.
Ova su dvojica s oprezom manipulirali jer su znali da se stvar mora vrtjeti da se ne bi smrzla. Nisu ni oni do kraja razumjeli kako ta stvar funkcionira, ali znali su da nekako mora, inače - potop!
Primijetili su tog lika, naravno da jesu. Znali su sve o svima i svakome.
Ni pod razno nije bio na njihovu popisu pouzdanika, ali još nisu znali kako da ga drže na sigurnoj udaljenosti, ako ga je već bilo zakonom zabranjeno - poništiti.
Iako, nije da su zakoni značili puno.
Još nismo stigli do tog stadija u evolucijskom lancu.
Iako se radilo o ciklusima. Inače se ova priča ne bi mogla ispričati iz pozicije koju vam upravo zadajem.
Prva se onesvijestila Yagoda. Vjerojatno od naleta panike. Gubitak svijesti spašavao je mnoge prije nje, od očekivane stvarnosti. Budući da ona nije znala, niti zna, što se događalo s njom dok je njena svijest bila u promijenjenom stanju, ostavit ćemo tako taj dio priče. Službeno, ona je bila obećana mladom Gaddu za ženu, tako da su anđeli raširili glas da je bila kraljica večeri, plijenila ljepotom i šarmom, i nevinom dragošću. A Ian Gadd ju je u svemu ponosno pratio.
Ne moram vam govoriti da, kad o ljudima sve novine govore u samim superlativima, iako bude onih koji im stvarno povjeruju, bude više onih drugih koji, hvaleći se svojom sposobnošću čitanja između redaka namjerno ili slučajno krenu sa širenjem 'istinite priče'. A Smileon je bio prisutan te večeri! I bio je blagoglagoljiv, do boga.
Yagoda se nalila k'o majka. Ma šta majka! K'o mila majka! A Gadd junior k'o tri mile majke! Osramotili su ime i obiteljski grb, i sad ih pare vade. Kurvetina i pederčina!!
- Ajme, vidi šta ti to govoreeee -
Bila je to uobičajena shema: pustiti o budućem prijatelju loš glas, pa ponuditi sebe kao rješenje, kao najboljeg prijatelja. Svi su protiv vas, samo ja sam za vas. Svi vas mrze, samo ja vas i takve nikakve volim i obožavam.
I šta se tu može?
I Jad i Gadd su bili spremni prihvatiti ruku prijateljstva; neka mali radi kako zna i može. Pa kad uđe u to kolo, posjedovat će i njega.
Ali ni Ian ni Yagoda nisu imali namjeru družiti se.
- Ko govori i šta? - Ian je govorio tako tiho da se činilo da sikće.
- Kako molim? - Yagoda je sebi mogla priuštiti zbunjenost u svakom trenutku.
Smileon je to shvatio kao potvrdu svojeg uvaženog mišljenja koje nikada ne vara: mladci su idioti.
Nije mu nikada prije padalo na pamet, da bi idiot mogao biti on. Ali sada je imao neobičan osjećaj da ga se vuče za nos.
Za taj je slučaj imao fotografiju Iana na kojoj izgleda kao podli smušenjak. I fotografiju Yagode na kojoj se vidi, baš baš, da nije sva svoja.
Štogod da to značilo.
Rečeno je prije, ali ponovit ću i sada, slike navodno govore tisuću riječi, ali svejedno ljudima treba netko tko će im ih objasniti u makar nekoliko njih.
Većini morate reći što trebaju vidjeti dok gledaju. Velik dio njih čak ni tada ne vidi.
Samo rijetki vide i razumiju bez dodatnih objašnjavanja. A Kristian Smileon je laskao sebi da je on jedan od tih rijetkih. Dapače, bio je takav raritet, da je na svijetu bio potpuno sam. A samoće se plašio panično. Toliko panično i jako da ni trenutka nije volio ostajati sam. Nije volio ni ljude, to je jasno iz svega što o njemu dosad znamo, ali ljudi su bili daleko manje zlo, od onoga što ga je moglo ugrabiti ako ne bi svoj prostor ni svoje vrijeme, ispunjavao njima.
Yagodi je bio fizički odbojan. To se vidjelo na njoj, iako ona nije mogla vidjeti njega. Njeno se lice grčilo u bolnu grimasu, kad je bio prisutan, čak ako joj to nije davao do znanja. Osjećala je njegovu prisutnost kao opasnost koju je pametnije izbjeći, ako je to ikako bilo moguće.
Ali kako su njeni roditelji odlučili da se sprijatelje s tim likom, mogućnost bijega je bivala sve manja.
Tijelo bi joj vidno drhtalo, pokazivala je sve znakove iznenadne i ozbiljne bolesti.
Nitko joj nije vjerovao.
Ona, koja jedva da je izlazila iz svoje sobe, i koja se jedva družila s ikim, čak i od strane svoje obitelji je bila proglašena alkoholičarkom, iako kapi alkohola nije bilo ni u parfemu koji je nosila, a kamoli da bi unosila takvo što u svoje tijelo.
Jednako kao mladež na njenom licu, odlučili su ne vidjeti njeno jadno stanje. Ne čuti njen zahtjev, da ne primaju tog lika u kuću dok je i ona u njoj.
- Kako nekome može biti zlo od ljudi?
- Nešto s tom malom za ozbiljno nije u redu.
Stvarno, kako nekome može biti zlo od ljudi? I kakvu je to moć imao taj Smileon, da ga se uopće shvaćalo za ozbiljno?
Je li znao kakve čarobne riječi?
A što ako je potajno on našoj Yagodi davao piće, jer kako bi inače znao. Odnosno, tko bi joj drugi to mogao dati?
Neee. Ma neeee. On je dobar, i on nju vooooli.
Voli je? Stvarno?
Smileon je uvjerio samog sebe da - da. I tu nije bilo spasa.
Ne mogu vam sada reći zašto. Je li volio biti nesretan, jer jadna Dodo je bila takva kakva je bila. Ili je igrao na sigurno, jer jadna Dodo je bila takva kakva je bila. Ili se dosađivao, a borba s Ianom Gaddom je mogla biti izazovna zabava.
Najvjerojatnije je da je bio lud.
- Daaaa. Lud za Yagodom.
Ne, lud lud.
Nekome tko je skupljao ljude, kao što netko drugi skuplja značke ili marke, netko poput Yagode i Iana bi bili primjerci koje je valjalo posjedovati.
Pogotovo što su oboje bili tako tvrdi orasi.
Tvrdi orasi?
Pa oboje su bili potpuno nezainteresirani za njega i za to čime se već bavio!
Ne u njegovoj glavi.
U glavi je vrtio svoj film, a Ianova i Yagodina odsutnost su mu pomogli, da taj isti film zavrti u još nekoliko glava.
Nekoliko puta ponovljena laž, postaje istina. Tako su počinjali svi veliki ratovi. A to je bio njegov posao - zakuhati rat.
Bilo tko drugi, na njihovu mjestu, bi zagrizao taj mamac, i pregovori bi već bili otpočeli. Namjestio je igru tako da u svakoj partiji on dobije. On, ili netko od njegovih 'prijatelja'.
Bilo tko drugi bi upao u tu rupu, i on bi već jurišao na bojnim kolima, ili bolničkim, igrajući ulogu najboljega frenda.
Bilo tko drugi, bi vrtio ponovljenu radnju, kao tisuću i tisuću puta drugih prije sebe, ali Ian i Yagoda su bili prvi.
Bili su prije.
Kako je rečeno već: mjerač i ispravljač.
