Buđenje se ne događa onda kad vam netko kaže da vas netko vara ili vas namjerava prevariti, nego onda kada shvatite da ste i sam onaj koji je spreman prevariti nekoga da bi za sebe ili svoje osigurao bolju priliku.
Samo da ponovimo još i ovaj put, jer se lako zaboravlja, prevara ili trik je zadnja opcija: ako je slučaj da ste vi i vaš protivnik jednako vješti ili moćni ili sposobni ili štogod da je interes daljih događanja, pa se jedan od vas ne libi poslužiti varkom.
Ako ste slabiji pa se služite varkama, tada to nisu varke nego bolje korištenje mozga od mišića, ali budite spremni da će vas gluplja strana, ona mišićava, proglasiti podlim lopovom i licemjerom. U najboljoj vjeri, jer on jednostavno ne razumije kako to netko može nešto što on sam ne može, on koji je do tad bio glavna faca u selu. Kad napokon shvati ili nauči, odluči služiti se istim trikom, budite spremni na to da dalja učenja od vas imaju svoju cijenu. Tako se rađaju učitelji. Snagator, naime, i sam vidi i zna, da nije ugodno ni pametno primati batine po tijelu.
Ako bude bilo sreće, shvatit će i to da udarci "ispod pojasa", debate i ratovanja perom mjesto mačem, tzv. mlaćenja prazne slame, nisu ništa manje bolna, a šteta da je približno podjednaka.
Kako god da bilo, bolje je da vas netko prevari, nego da vas prebije na mrtvo ime. Pa šta ako ispadate glupi. Bit će to samo u njihovim gubicama, a što je u tuđim gubicama, to je tuđi život. Vi ne biste trebali brinuti o tome, sve dok vas direktno ne ugrožava.
Kad, npr. druga strana krene skupljati vojsku, jer mu eto! idete na živce s tim i takvim stavom: On vas, naime, vrijeđa, a vi budala ne reagirate. Pa kad se poslušni vojnici, niti ne znajući ni ne pitajući se u čemu je stvar, mrvicu zanesu, pa osim riječi kad krenu letjeti i pljuske.
Probudili ste se onda, i možete se smatrati probuđenim ili izabranim, onda kad vidite da ste i sami sposobni biti dio istog kola, ako ne i kolovođa.
Onda kad se sjetite da već jednom i jeste bili taj i takav kotačić, da jeste bili dio gomile kojoj nije stalo što i koga ruši, sve dok "slijedi zapovijedi" i dok se osjeća moćno.
Kad se sjetite boli, nakon pobjedničkoga mamurluka, i kad potražite krivca, bilo u nesretniku kojeg ste (ni krivog ni dužnog, odnosno, makar se ne možete sjetiti da li i za koju stvar krivog ili dužnog) isprebijali, bilo u vođi, koji više ne zna ni 'ko mu glavu vlastitu na ramenima nosi, i kojeg treba mijenjati pod hitno!, pa kad shvatite da ta bol, ne samo da ne prolazi, nego da biva sve upornija i jača.
Pa kad zažalite, zbog svog toga novostečenoga znanja. Koje vas ne napušta. Neće vas napustiti, budite siguran u to. Tad ste budan. Tada pazite na korake. Tad se suzdržite od komentara. Tada potražite društvo ljudi koji će biti strpljiviji s vama ili od vas. Pa počinjete odlaziti u knjižnice umjesto u kafane.
Ili sjednete pod stablo, i sjate se, okolo vas samih, neki učenici.
;)
