- Uh da mi je ovu napleskat, spasija bi se.
A onda ljedro koje je skupio oko sebe zahihoću.
Čudno je to, pa to, sa ženskim hihotanjima. Glasni "osmijesi", smijanja, nazovite vi kako god hoćete te zvučne ili zvukovne, zvučeče, zvukaste izljeve emocija: ima ih vrištećih:
- Aimeeee upišaću se u gaćeeee!!
ima ih prigušenih, kroz zatvorena usta:
- Ne znam jesu li mi čisti zubi
ima raskalašenih, ili ih je barem druga strana sklona rastumačiti tako, ali naj su čudnovatija ta bezrazložna hihotanja koja popunjavaju pauze između dvije rečenice ili riječi izgovorene s nekom namjerom, stanke između namjere i njenog ostvarenja.
Ima dosta istine u onoj da se cure hihoću zato što su glupe pa ne umiju složit suvislu rečenicu, ne znaju se razgovarat. Kad ovu tvrdnju složite s onom da žena nije za mudraca, nego za madraca, njoj prvoj nije u interesu hihotanje.
- Sama je priznala, he he.
Ali kad je složite sa onom da pametniji popušta, onda i te ka ko - jest.
U umijeću ratovanja piše, ako je protivnik fizički jači od tebe, pritaji se i kad ugrabiš zgodan čas, bježi.
Djevojčice i djevojke hihoću uglavnom od straha, jer ne znaju što bi. Što je taj strah veći, to smijanje zvuči zvonkije. Glazba je zvonka radost. Sve su krivo poslagali.
Isto kao s onom da su u strahu velike oči: oko, fizički organ, zaista se ispupči, zaokruži i naraste. Ergo, u koga su fizičke oči veće, u većemu strahu živi. Nekome te oči mogu izgledati lijepo, bilo kome tko gleda sa strane, svakome osim trenutnome posjedniku velikih očiju. Sebe ne možete vidjeti. Samo znate kako se osjećate. Dosta da vam je jednom nekad netko rekao da su vam oči izgledale lijepo, pitomo i pametno, u trenu tog vašeg stanja, dovest ćete se u poziciju kad ćete povezati jedno s drugim i pomisliti da je to stanje poželjno.
Tako je i sa smijehom. Dosta da vam je jednom netko rekao kako voli osmijeh vaš, počet ćete se smijati tako bez ikakvog povoda i smisla, i uspoređivat se s tuđim stisnutim čeljustima.
- Uh da mi je ovu napleskat, spasija bi se!
A onda se ljedro, koje je skupio oko sebe, zahihoću.
Ljedro smo rastumačili, preplašene žene i djevojke koje ne znaju što će sa sobom. Ajmo sada ovu čestu frazu, riječ po riječ:
"Uh" je uzdah ili uzvik obično popraćen trzajem glave, na početku rečenice koja izražava neispunjenu, ali ispunjivu, želju ili mogućnost. Slijede dvije zamjenice koje se odnose na osobu koja govori i na osobu o kojoj se govori. "Napleskat" je glagol koji izražava radnju, koja, ovisno o prilici, kontekstu i publici, može značiti udaranje rukama po licu ili onom stvarju po onoj stvari. Kondicional prvi glagola "spasiti" u njegovu povratnom obliku, koji zatvara rečenicu, daje cijeloj misli melankoličan ton, uzrok i posljedica sve je stalo u toliko malo.
Odgovor na egzistencijalno pitanje. Vječno pitanje. Njegovo spasenje ovisi o tome. Hoće li, ili neće u svoj tabor dovabiti još koju. I sad tu ulijeću sve ove hihotavice, u pomoć. Sve su one, već dobile svoje, nemajte brige, ali one su čiste, dok god se hihoću. Zato ne prestaju.
Šta se tu može? Ništa. Svatko sam bira svoju igru. Ako izaberete biti s njima, prosto vam je. Ako ne izaberete, još i više. Ali obično se zbude da oni biraju umjesto vas, eto samo smo zato došli, da damo na znanje, da osim ovog neba, postoji još neko.
