Kako ptice odluče da lete, polete, da letaju ili da samo prelijeću?
Da promiješaju vazduh da se ne usiri. Da očiste uho svetog Petra. Jer, takvo mi se čini nebo prije kiše.
Nebo je živo, u to nemam sumnje. Kad god stručnjaci progovore o kretanju neba koristeći pri tom drevne izračune, kombinirane s onim najnovijima, sjetim se fon humboldta kako broji vaške po vlasima golih starosjedilaca. Neki su ih ubijali, neki naganjali, neke su mrcvarili, neke silovali, a on broji sitne tamne baje u tamnim pletenicama. Bolja opcija, u svakom slučaju, da vas dopadne takav jedan.
Prividno, kažu, pomicanje neba. Jer nebo je statično. Razapeto šatorsko krilo. A zrak unutar je ograničen u količini pa onda logično i u kakvoći. A ptice su, tom istom logikom, nešto kao prirodni ventilator. Razbijač čestica.
Eto, vidite da je bioraznolikost dobra, i da ju se treba očuvati, zaštititi i bolje promovirati. Popisati, naravno, prije svega. Jer kako ćete znati što to štitite, ako ga nema zabilježenog. Točno u broj. Boju. Boravište.
Napad je logičan.
Da nas ne iznenadi ako bi bilo slučajno nešto.
E, dobro ste rekli, a šta ćemo sa svime onim što ne znamo. Što oko ljudsko još nije vidjelo, jer mu je nedostupno. Čega sve nema u crnoj zemlji ili u vodi koja je za piće. A zrak da je nevidljiv. Ma nemojte, molim vas. I svejedno nešto leta njime. Znate po okusu.
+++
Jezik je čudesna stvar kad se krenete baviti njime s nematerijalne strane. Inače bi vam ga iščupali, događalo se kroz povijest, što ne.
Po jeziku znam oko čega je bilo rata, a što je pušteno na miru, takvo kakvo je, i gotovo.
Kao moje ime, na mojem jeziku, ženski oblik muške riječi za san. Ali dok on spava, dok se on odmara, ona je lucidna i okretna. On je posvuda, ona je u njemu, mijenja se, kreće se, slika i govori, izgovorena nekome će i značiti nešto.
Slično kao duh i duša. Zrak i zraka. Bio je on, i pojavila se ona. Da nije bilo tako, zar bi ga ljudi primijetili bili, znali da po njemu jesu?
Vatra, voda, zemlja, ne trebaju nikoga; same po sebi jesu, postaju, i obnavljaju se. A jedna bez druge su pusta pustinja. Bez vazduha, nema duha.
Eto, tako ja to vidim: kad ptice postanu nemirne, past će ljuta kiša.
