Zato što na mjestu nesreće nije bilo tragova krvi, nitko nije povezivao slučaj vanzemaljskog posjetitelja iz sale za obdukciju, o kojem su počele kolati glasine, s njime. A mogao je, barem kao teoriju, ponuditi što šta!
Barem onu, gađam sad napamet, kao što svi znaju da jest moguće da neki pojedinci vode i imaju paralelne živote, tako je on mogao biti dokazom za mogućnost paralelne smrti. Umro je i ovdje i tamo. Jedanput po sebi, drugi put po Terri, a onda je uzašao. Kao pjesma.
Ionako je malo tko znao anatomiju ljudskog tijela.
Ona iz atlasa za obvezno obrazovanje iz prirode i društva u osnovnoj, a biologije u svakoj boljoj srednjoj, a te bolje su do ovih dana prolazili svi i veliki i mali, redovno ili nadoknađeno, teško da je odgovarala istini koju ionako nitko ne bi provjeravao, ta trebalo bi za to imati stvarno jak želudac i željezna muda.
Pronađeni osobni dokumenti, mobitel i neke sitnice koje bi ovi što su ga i površno znali, a samo su takvi i postojali u njegovu životu, mogli povezati s njime, bili su dovoljni da njegov i onako misteriozan lik i još misteriozniji nestanak proglase dokazom posjete vanzemaljske vrste našoj majci zemlji.
- Odveli su ga, a ne oteli su ga. Dokaz, dokaz, dokaz da nije s ovog svijeta, A šta smo mi govorili..
Nije bilo uopće ni potrage ni panike ni istrage niti su vijesti javljale o tome. Ostavilo se ulici da riješi stvar kako je njoj drago. A njima se svidjelo da zatraže hitno! od svih vlasti, i lokalnih i državnih i saveznih i međunarodnih, da hitno! opet ponavljam, pitanje je opstanka vrste, preživljavanja i nacionalne sigurnosti da uklone tu rampu što prije. I preurede, preusmjere, prekvalificiraju u nešto drugo treće nešto s čime se nitko neće identificirat niti mu padat na pamet nešto slično tome, u nešto novo i moderno da svi zaborave, ne spominju i ne pamte neslavnu povijest nemilih događaja.
- Eto, i tu našu curu su isto htjeli odvest, da ona nije sama od sebe vrat slomila.
Hitna nikako nije sebi mogla oprostit taj propust. Terrina bi obitelj sigurno pristala na to da se na njoj obdukcija obavi što prije. Vrlo bi vjerojatno i sami tražili to bez ikakvih sugestija. Bili su jako savjesni i svjesni, osim toga uplaćivala je osiguranje, a za nesreće ovakvog tipa, druga je premija. Našli su je komunalci iz najranije smjene kako leži ispod zida s blaženim osmijehom na licu. Po svoj prilici nadrogirana. Tko zna što su jadnoj curi napravili da bi ona tako. A onda je odbacili, jer je naša, i ne može se dematerijalizirat kako su mislili da može.
***
Sljedećih se par mjeseci javnost zabavljala namještenim natječajima za izbor izvođača radova pred zgradom u državnom vlasništvu, a arhivi smještenoj u istoj, je prioritetno postalo što prije popuniti ispražnjeno radno mjesto.
Nekako je slično bilo i sa stipendijom za strance koju je primao student sa istoka.
I tako bismo dočekali proljeće. Da zima te godine nije bila osobito nametljiva i ljuta.
***
Dvije tragične smrti dvoje mladih ljudi, ili primjerenijim govorom, dva misteriozna nestanka kroz niti dva dana, mogla su nas sve sjetiti da prirodi i društvu više vrijedimo mrtvi, nego dok smo živi. Barem ovom društvu koje smo u istim uvjetima ostavili, ali ne!
Mogli su, mogao je svatko, budući da njih nitko nije pravo znao, što je isto kao da su ih znali svi, stati i zamisliti se nad prolaznošću života, ali za ove nije bilo niti formalnog minuta šutnje, pa onda kako bi?
Mogli su, mogli smo svi, pažljivije poslušati što nam se govori, što nam bilo tko hoće reći, kako životinja, tako i dijete, naši ili tuđi, poznati nepoznati, umjesto što samo gledamo kako podvaliti nekom nešto svoje da bi zaradili za koricu kruha koja nam ne treba jer imamo cijelu štrucu doma u platnenoj torbi, jer plastičnu izbjegavamo zbog plastičnih čestica, a koju nećemo pojesti jer je ta od jučer, i već je suha i stara, pa ćemo je hitnut u kontejner ili u mekšoj varijanti okačiti o metalnu kukicu na istom, pa vrebati tko će ju pokupit.
- Toliko je gladnih i nesretnih. Baš dobro da to nisam ja, koji sam dobra srca, nego onaj tamo jadnik koji bolje niti ne zaslužuje. Ima boga, vjeruj meni.
Mogli smo pogledat prema nebu u koje se zaklinjemo i od kojeg ne očekujemo ništa osim napadanja, i u bolju ruku promatranja radi istraživanja, vrijedi li ovaj treći kamenčić od sunca zaustavljanja i razgledavanja, ili da produžimo bez kave i pišanja.
Eto, tako kako je i Alija otišao, bez pozdrava.
Kako su i Terru iskoristili i odbacili.
- Ali blaženog osmijeha na licu. Mora da su bili dobri.
- A čuj, možda je to bio poziv. Šta se čeka, jelte? Vi i vaša nasa, svemirska tehnologija. Di ste genijalci!?
