Uskoro su i momci, iako su prve počele s tom modom djevojke, počeli nositi tamno plave kratke kapute s dvostrukim kopčanjem i kapuljačom kakve je nosio zgodni student sa istoka. Oni koji su imali dovoljno zdravu kosu smatrali su se sretnima kad bi im netko rekao da podsjeća na vanzemaljsku. Svima su, naime, ili bar većini, kosišta bila tanka i svilenkasto nježna. Ili je takvo bilo podneblje ili je bilo do hrane. U svakom slučaju, frizeri i frizerke su imale pune ruke posla. Kad nisu bile pune posle, zadovoljno su se trljale jedna o drugu, dobit je bila neočekivana. Svi su htjeli imat bar jednu pletenicu. A mašta i vještina su napokon dobile na cijeni, i dokazali da ih ipak! ima, eto baš u tom zanimanju koje genijalci smatraju suvišnim.
Tko vam je rekao da pravda ne postoji, ili da ne ima boga?
Sve u svoje vrijeme, koje pak sve otkriva. Strpljen spašen.
Kad im koža ne bi mirisala na hidrogen ili kiselinu s kojima je u stalnom kontaktu, mogli bi lako proći kao razmažen bogataš, toliko se para u toj branši nakupilo, a ovako, skoro pa će imat i još bolju prođu od godinama mukotrpno školovanih pravih znanstvenika. Samo što ovima ne znaš ni što rade ni na kome rade, a frizuru vidi svatko.
Za čas posla su sve uredske ljepotice i one koje se takvima osjećaju, plave uvojke koji su do tad bili u trendu, zamijenile tankim tamnim sjajnim pletenicama. Ali osim boje i duljine nije se promijenilo ništa.
I tradicionalna receptura grožđane masti iz Terrine torbe, kojoj su uspjeli identificirati sastav, je također doživjela svoj zvjezdani trenutak. Nije to ni potrebno posebno naglašavat. Eto nešto dobra, bolje je prirodno, nego sintetsko. Bolje da je domaće proizvodnje nego iz uvoza. Uskoro smo počeli i sa izvoženjem. Postala je hit. kakvom se malo tko nadao. Stara, skoro izumrla sorta stvarnog grožđa! koje je u kupovnim verzijama glumio uglavnom vosak sumnjiva podrijetla. Tog vam voska, znate, može proizvesti svako i svačije uho. Mislili ste - UFO?
A baš to je nicalo iz kantica koje je u svom stanu zasijala, nešto vrlo slično vinovoj lozici. Ili smo se samo svi tome ponadali.
Omladinci su ponovni pronalazak stare sorte grožđa, shvatili kao otvoreni poziv na otvorenije pokazivanje dionizijske radosti. I neko im je vrijeme stvarno dobro išlo. A onda se, kako to već sa svime biva, krenulo u pretjerivanje. I ostalo je samo, radi opijanja opijanje. Radi dokazivanja pripadnosti subkulturi, odijevanje i češljanje. Pa oponašanje radi straha od odbacivanja ili ismijavanja drugačijih i svih koji nisu naši.
Opet isti krug. Samo mrvicu širi. Jer obuhvaća nebo iznad nas koje računa na nas, iako mi ne vjerujemo u njega.
Nitko nije pravo znao kakve je cipele mogao nositi Alija, dočim smo već čuli da je Terra bila u gumenim cokulama na lijepljenje koje unatoč sebi nisu pomogle spriječiti proklizavanje po tankom ledu s rampe.
Upozoreni primjerima priča iz davnine, poglavito one jadne cure s crvenim cipelama iz Hansa Andersena, da postolari, i uopće oni koji se cipelama zanimaju, mogu biti vrlo neugodna stranka, krenulo se u nauku istražnoga tipa.
Nije postojala ni jedna objektivna slika osim one sa službenih iskaznica koja prikazuje samo glavu i samo vrat. Onako izdaleka, on je bio indigo plav, ona paperjasto mahovinasta. Baš poput Anđela sa pramca škune i Simbada moreplovca nebeskih dubina, morskih visina.
Širina pogleda je nedostajala, ona u koju i kakvu se pretvorila ta tiha djevojka stigavši na mjesto koje tihost podržava.
U kristalno oko, sjećate se?
Iz kojega je kanula jedna suza, koja je zapalila iskru.
Ili je barem to teoretski mogla, dakle, kap vode, bljesnuti poput plavog žara. Pa nešto i obasjati i iznijeti na vidjelo, ili nekoga prosvijetliti i posvijetliti mu staze.
Nije samo vatra, i led je taj, koji svjetlucavo palucajući čisti, hrani i uništava.
Vidjeli smo već, da ozebline lako mogu proći pod opekotine i opekotine pod ozebline, a sad probajte zamisliti sve to isto ali u suprotnom smjeru: poderati, pokidati - obnoviti, pomladiti.
Zaslijepiti - progledati.
Možda i moguće, na nekom drugačijem terenu u nekim drugim uvjetima od ovih naših zimskih.
Ledeno doba nikad nije prošlo. Da jest, netko bi nam bio naznačio njegov nov početak.
