Učinilo joj se da je njena prethodnica bila puno bolja, nego što se priznavalo. Možda zbog dojma da je imala život i izvan kancelarije: Ona je odlazila u dućan malo dalje onog u koji su po diktatu i zapovijedi ili navici i nuždi, odlazili svi ostali. Nije trebala uzimati na dug, jer nije htjela imati dugove, ili opterećivati sebe ili svoje, neplaćenim računima, nakon što ode jednog dana sa ovoga svijeta? Ili nije trebala račun na dug, jer je imala i više nego što je mogla zaraditi u tom bijednom uredu u kojem je formalno radila nešto? Ili je jednostavno više voljela drugačijim prostorima proširiti vidike i slike.
Zatim je, očito je, imala je nekog ili nešto čemu se željno vraćala nakon radnog dana doma! Dolazila je, kako ju je Mara opisala, sa zbunjenim osmijehom, a odlazila žurno i što prije. Imala je nekog, nešto, tajno, mala đavolica, ne kaže se zaludu da iz mire đavli vire. I odjednom je i Neri postala udobnija na osjet naslijeđena drvena stolica na tankim metalnim nogicama. Ne bi bila ni u mislima htjela sjediti na onoj na kotače.
Jednako kao što su i Terru zezali zbog njenog imena, tako su i Neru.
I pravo da vam velim, sasvim očekivano. Osobno mi nije jasno što je to sa Zagorkinim likovima da su majke radije birale za djecu njihova imena, nego ona svojih časnih predaka. Ni kako to da su očevi, ili šira zajednica, pristajali na to.
Mari samoj kad je mater htjela nadjenuti ime Ljilja, po cvijetu, digli su se svi na zadnje noge složno da kakvo je to ime za dijete i to curicu.
- Ljilja, ljiga. - tako su joj spjevali, prije nego se usudila pomislit na matičara, i - ljilja, čvilja.
Ne znam šta je čvilja, nju pitajte.
Ali i Marinoj se majci, zacijelo kao i vama, učinilo prosto i prljavo.
Jedino je Marica mogla očistit odabir i obraz, nakon toga. I tako. Naravno, Maricu možeš smotat pa zapalit, a možeš je skratit i zapjevat Maro, Maro, Marice, ali nikad joj ne možeš uskratit dostojanstvo!
Značenje je i onako isto. Bijeli cvijet.
A Nera je crna na svim jezicima. Životinjskim, ljudskim i nađeoskim.
Golubica ili vrana. Ili ovca, spremljena za žrtvu.
Sve Nere koje znam imaju taj kompleks kontese sa Griča pa boje kosu u skoro bijelo, i stave dosta onog crnog okolo očiju: Tako je Marija Jurić opisala kontesu, pepeljaste kose i crnih očiju.
Pretpostavljam da ju je zabavljala misao da će žene htjeti posijedjeti što prije, omudriti, opametiti se, nakupit se što prije svega onog što se stječe samo s godinama, ili s velikim iskustvom i strpljenjem. Postat vješte u čemu god da rade, rečene vještice. A one sve, samo obojile kosu u ono što frizerke nazivaju plavom.
Daleko je to od plave, a vi se slobodno nemojte složiti s nas dvije.
Nebo je plavo, i ono kad ga Zora odjevena u blijedožutu budi. I plavo je, i kad Sumrak po njem prospe sve neznane neprozvane boje. Da nas, jednako bezimene, osupnu, zasupnu, očaraju, iznenade.
Tako su i naše Nere mogle biti bilo koje boje po tjemenu. A one izabrale filmsku hladno bijelu.
Može bit je kojoj palo na pamet da čestice svjetlosti koja se raspe od projektora u kino dvorani sve do filmskog platna izgledaju nekako pepeljasto, ali dok bi im preko oka i stigle do mozga, već bi se pretvorile u merlinku ili u doris dej. Jasno kao dan. Crno kao noć. I tako bi - Nera.
Hoće li ova naša imati super-moći dostojne svoje prethodnice iz arhive, ili će se ipak pokazati da je samo malo okretnijeg duha od ostatka uredskoga inventara, uključujući i živo i neživo, odmotat će se već do kraja ove priče, jer će njezin treperavi lik okupirati pažnju agenta specijaliziranog za podne obloge. A već smo svjedočili njegovoj brzini frajerskih uletavanja u scenu:
- Kako će nam se djeca zvati? - pa zbunjeni osmijeh.
On je tražio mjesto da se ulogori, i imao je volje glumiti romansu na neko vrijeme. U vrijeme interneta i brze dostupnosti, sa sigurnim odmakom naravno, svega svima, u stvarnosti nije imao šanse.
Ni jedno ni drugo nisu računali s time da je broj sve. Zakon velikih brojeva, što god da taj značio, je opet pretegnuo. A trolova je bilo daleko više.
