Da umanji napetost atmosfere šoka, izazvanog iznenadnim i sve učestalijim tragedijama, tu dolje ispred naših vrata, i tako ubrza zaborav, prebacujući pažnju na veselije, po mišljenju uprave, teme, uskoro je odobreno s vrha, da se preuredi prostor, ili bar par prostorija.
Svi su se složili da to treba biti ured u kojem je bila sjedila Terra, zatim hodnik i zajednička čajna kuhinjica, te drvenarija na stubištu sa kojeg je opasno fijukao propuh.
Kaputi, jakne i kišobrani dobili su ugradbeni ormar, od zida do zida, od poda do stropa, s kliznim stjenkama od kojih je jedna cijela bila ogledalo!
Kao u plesnoj dvorani kakvog starog dvorca. Samo se trebalo okrenut oko sebe i skupit hrabrosti da se i zapleše. Ta muzike se barem moglo čuti u zgradi u kojoj i Muzička ima svoje prostorije! Ali nekako je svima išlo na živce natezanje žica i struganje struna.
A prava svrha ogledala je, ipak u tome, da vidite tko vam se šulja iza leđa. Ogledi bez osvrta.
Sa vodoravno postavljene šipke, iza zatvorenih vrata ormara, u redu i nizu, poput usnulih šišmiša u špiljama, s nosom prema dolje, visjela su krila šarenih kišobrana. Baš onako kako i u prirodi šišmiši za noge vise, slijepljeni jedan uz drugoga. Slijepi na bjelinu dana. U svim, ljudskom oku poznatim bojama.
Glanc je novi čajnik zviždao s novog plinskog kuhala. Trebalo je sada uskladit i šalice. I one za ljevake i one za dešnjake.
Stari dotrajali drveni prozori, postali su novi PVC, i to je sve našu Maru sjećalo na pojavu onog šišmišjeg jajeta iz studija sa prvog kata, one, polovice ljuske sa natpisom PRC za koju je isprva mislila da je kinder jaje. Možda je do pečata firme, a možda je greška u govoru ili pismu, ali nisu tu nikako čista posla, mislila je. Sve je to povezano.
I bila je u pravu, jer nitko se nije ni sjetio, kamoli da je spomenuo tepisone i podne obloge od zida do zida.
Spominjali su se novi fotokopirni uređaji u boji. I u istom tom duhu se netko sjetio uređaja za rezanje i uništavanje tajnih dokumenata, sramota je da u arhivi ne miriše po papiru.
Jedino o podu, nije se mislilo, a baš je taj jadni agent, onaj koji se specijalizirao i baš mu je to struka bila, stalno bio visio među njima svima i stalno se nudio.
Ne trebate biti genijalac da spojite točkice za veću sliku, i zbrojite dva i dva za konto računa, pa povežete njegovu ustrajnu prisutnost s iznenadnim misterijama, koje su zaredale sve jedna za drugom.
Taj je morao biti, ili pod a) zamaskirani osvetnik ili b) serijski ubojica ili c) vanzemaljski entitet, u pozadini svega.
Nekad bismo rekli, vrlo filmski baš!, danas - vanserijski!
Slučajno je onaj momak, onaj gladni student, nestao onako. Ma kako da ne! Pao s Marsa, ravno u dućan a nije reko dobardan, niti je u jednom smartfonu ostao zabilježen. Ne možete reći da tih nije bio izvadio nitko.
I slučajno je jadna Terra propala pod beton pa pronađena tek uranu zoru, zoru, zoru. I to mrtva. Iako s blaženim osmijehom.
A slučajno se i taj lik baš tu zatekao obadva puta, kao da prodaje, kao neki agent, a bez kataloga. Došao sa nekim stikom, kao svemirska tehnologija, enterprajz, i bogme, naplatio punu cijenu, a sve kao prijateljski.
I baš nekako u isto vrijeme, naša je Mara, čistačica, poštena ženska sa sela, pronašla to kinder jaje, i sama je rekla, a takvi ljudi vam ne lažu jer ne znaju lagat, da je on to jaje od nje pokupio baš kad ga je htjela predat na uviđaj.
Još da smo mu dozvolili te podne obloge od zida do zida da ovamo prostre, tko zna čega bi se nakotilo ispod, kuga i kolera!
Uskoro je virus neki nepoznati napao najprije računala, ili su računala bila ta koja su to prva primijetila.
Zatim su preko nosa koji se svagdje gurao u svačije dupe čak i u trolovsko i u vanzemaljsko, raširio u prostor, svi su ga čuli, kao neki čudan fijuk kao kroz ventilaciju bolesno blijedožutu od nečišćenja.
A onda je pokosio sve!
Osim drskog počinitelja.
Njemu je pomogla dvostruka doza vitamina iz Dvojnoga Ce, kojeg je kupio dole u malom dućanu.
Sve je to povezano.
***
Komadić kristala, koji je upio Terrino stanje svijesti koje je zadnje u sjećanju zadržala, se brzinom svjetlosti i bez ikakva zvuka, zavrtio oko svoje osi.
Činilo se, sve što vidi i kako to vidi, da je na svom mjestu. Uredno i uređeno. Svakom po zaslugama.
Razveselila se kad je vidjela zaštitne maske na licima slučajnih prolaznika, koje se nisu nosile u njezino vrijeme. Ali se čudila što je velik broj ljudi odlučio ostaviti nos gol, sve pod izgovorom lakšega disanja.
Ideja je bila baš nos da se zaštiti od hladnoće zraka, kao što se ruke štite toplim rukavicama, glave kapuljačama, brade šalovima, a jedini on strši jedan, da prvi nastrada.
Ali trebalo je i to svakom ostavit na volju.
Moj nos - moj ponos.
Slobodna volja mora svakom biti ostavljena.
Slobodan izbor.
Slobodan pad.
+++ kraj +++
