Lijep pozdrav
Kad ti netko kaže "Faljen Isus", odgovara se "Navijeke".
A on pita "A di ti je Marija". Jer treba se i Mariju pohvalit. Da nije Marije, ne bi bilo ni njega, rečenoga Isusa.
I uopće mislim da je hvale vrijedno i veliko da je čudo, kako su sveti ljudi iz ovih divljih krajeva uspjeli usadit u ljudima ljubav prema Kristu. Kao i nastojanje da uz muškog krista, provuku i ženu, kao majku, onu od koje, iz koje, po kojoj je sve i počelo.
I taj užasan strah koji graniči sa mržnjom. Odbijanje da nju prihvati ikakvu. Da ju prizna. Da ju se stavi uz njegov bok jednaku uz njega jednaka, iako je viša, poviše u svemu.
Dosta s pretjerivanjima, jer postoje razlike koje se ne daju, niti se trebaju uspoređivati.
- A di ti je Marija? - pita njega ovaj, a ovaj odgovara:
- Eno je doma, đavla uvi leži.
- Jezik pogani, dabogda ne prigriza!
Ne smijete nikada nikoga kleti, čak ni ako vam je na vrh jezika ne smijete to reći naglas, čak ni ako to netko zaslužuje. Ili pogotovo ne tada. Zašto? Pa vratit će vam se, prije ili odmah.
Ovaj je, jasno ispričao svima koje je znao i ne znao, kako je sve bilo i "šta je ko kome reka". I sad se kreće s ozbiljnim raspravama.
Trebalo je odmah u početku pozdraviti sa "Faljen Isus i Marija", i onda ne bi bilo nikakva grijeha. Bilo je i onih koji su se hvatali za slovo, "Trebalo je HValjen, pravilno je HValjen", ali ti su brzo, odmah! svrstani među književnicima i farizejima. Niti su ih sporijim kasom stizali ovi koji su mislili da je stvar u "Uvijeke", a ne u "NAvijeke".
Ali, bilo i dosta onih koji su smatrali da nije bilo lijepo vrijednu i radišnu ženu onako osramotit pa reć da doma leži.
- Šta leži? S kim leži, ako si ti ovde?
A da je rekao da Marija radi bilo što, ako je on ovde, kako bi to znao, znači ušao bi u još veći grijeh, služeći se niskim i prostim lažima.
- Ako nije višćun! Pa da vidi i zna.
- E, a šta ti znaš šta ko u sebi nosi i ima.
Na koncu se zaključilo da pozdrav ne valja, i da ga treba mijenjat u nešto neutralno, poput "Zdravo" ili "Živ i zdrav bio". E, a što ćeš ako naiđeš na nekog kome nije do života, pa sve shvati ko provokaciju ili uvredu i tuži te sudu.
Zbog pozdrava su ljudi glave gubili, kamoli imanja.
Tako to počinje.
* Svaki put kad naši stupovi društva upadnu u natezanja ovakvog tipa (ili ikakvoga) sjetim se ove narodne pripovijetke. Tko koga treba prvi pozdravit, tko s kim kavu pije, a tko se s kime viđa i ispod stolova. *
Divljima je do borbe i kad se pripitome.
Boriti se može, i na govornom ili mentalnom planu. Zato i postoji izraz "svađa se sam sa sobom",
Zbog toga se naročito nabusiti ljudi i boje onih koji šutuju, ali još više onih koji miruju.
Ne znaš ti s kim se on sve unutra razgovara, i koliko je taj moćan kad u glave ljudi može ulaziti.
U takve lubanje usaditi Krista, više je nego hvalevrijedan podvig.
A onda se pojave ove budale koje naglas govore, gdje god i kome god da stignu, da su vam podvalili igru.
Za koga oni rade?!
