- Dobrojutro draga koleginice! - gospođa s početka ove priče je još uvijek bila ljuta, ali po vlastitom je mišljenju jer nitko pravo niti nije vodio računa da bi ona što mislila, tu ljutnju vrlo dobro i junački skrivala. Nosila je osmijeh koji srca para, uvijek!, hrabro ženski skrivajući suze progutane zajedno s prvim jutarnjim espresom. Koliko su joj samo puta slomili srce, koliko je puta iznevjerili, ali ona ne, ona nikad to nikome sama od sebe ne bi nikome, nikome učinila, pa makar i bila izazvana, pa makar i na najgori način, ipak je ona jedna dama, ali ova, ova sad mala, tek je došla tu i vidi je kako se bahati! "Dobrojutro svima" ma jel svima, jel svima, šta joj to sad znači, onako pekmezasto, jadno, niti punim glasom nego sve mekećući. Koza!
Nova je djevojka produžila korak prema svojem mjestu, preko sale pune stolova zatrpanih kutijama iza kojih nitko nije ni povirio a kamoli odzdravio glasom, migom ili klimanjem glava, možda jer žive duše niti nije bilo, a možda se na mrtve duše više ni u arhivima ne može računat, tko bi to i znao, te poravnavši suknju otpozadi, sjela na drveni stolac na tankim metalnim nogicama.
Podigavši čelo, osvrnula se po prostoriji gleda li ju itko, te izvukla iz torbe grožđanu mast i nanijela onako napamet tanak sloj prstom preko vrha nosa. Hladnoća zimskog jutra je točkasto crveno nagrizla osjetljivu suhu kožu lica, koju za razliku od ruku koje su mogle biti zaštićene rukavima i rukavicama, drugačije osim mašću nije mogla zaštititi. Nos koji joj je počeo i naticati, osim crvenjeti, netko s neobičnim smislom za humor je mogao nazvati alkoholičarskim. A živjela je u svijetu jako mnogo neobičnih ljudi. Ili je makar tako svatko volio misliti o sebi.
- Oh draga, opet smo bili neumjereni malo.
- Kako molim?
- Pa to - kolega preko puta je neodređeni pokret ruke završio tik pokraj njenog nosa.
- Od bumbe, je l bumbe - dodao je drugi - he he, bublice naše jeheehe…
I tako vam prođe radni dan, jedan, drugi, čitav radni vijek. Pretvarate se da uživate i da vam je životna svrha uživati u tuđim neslanim vicevima na vaš račun. Smijete se da ne bi drugi mislili da ste lako uvredljiva, i da bi drugi mislili kako ste duhovita i dobra i pametna, da, shvatili ste šalu. Samo da drugi ne bi mislili o vama loše, samo to ne.
A ono što govore vama o vama, to misle o samima sebi, nije li tako?
Kako bi netko mogao znati kako je vama, ako to isto, prije nije sam doživio ili na neki način spoznao u sebi.
Kako bi mogao znati što vi mislite, ako se ta misao prije nije, na neki način, osvijestila u njegovoj glavi.
Sve je to povezano, svi smo mi jedno! Jedna duša, jedna iskra, jedna familija. Nema tu razlike i to vam je sva filozofija. Ako uvrijedim jednog, vrijeđam cijeli svijet. Ako vrijeđam cijeli svijet, vrijeđam samu sebe. Zato se smijem, neslanim šalama na svoj račun, a ne zato što su smiješne, duhovite, pametne i dobre, i zato što ih jedva čekam. U dosadnim sivim jutrima.
Gospođa sa lijepom frizurom je još neko vrijeme čačkala uvojke ispred ogledala koje prikazuje cijeli stas. Bila je zadovoljna kosom, ali nekako ne sa ostatkom svega, te je stajala onako zalijepljena, skoro čelom i obrvama, za taj maleni dio vlastitoga odraza ne razmišljajući o lijevom i desnom na drugačiji način osim kao o političkim opcijama, te je bila uvjerena da ono što ona sama vidi, zrcali svačiju stvarnost a ne samo njenu. Naglo se okrenuvši srušila je samostojeću vješalicu s nekoliko kaputa i kišobrana koji su još dugo nakon svojeg vhuuuš!!, ostali ležeći na izlizanome parketu.
Ona nespretna nova cura, pijandura, je fizički bila predaleko da bi mogla skriviti tu nezgodaciju, ali nikad ti ne znaš šta ta čudna mlađarija može, možda je namjestila kakvu zamku, trapulu, možda može mislima, mislima se svašta može ako su skoncentrirane na zlo. Sumnjičavo je pogledom potražila saveznike, i nije joj dugo trebalo da ih i pronađe:
- Eno, eno, sad i robu baca naokolo. Vještica! Danas roba, sutra rob, oviii... bolje rob nego grob, ehe hej, a jel taaako?
Jadna cura je nervozno zahihotala, niti ne znajući čemu se sad smije, nije registrirala bila da bi pad vješalice mogao biti povezan s njenom osobom, na takav način, ali eto, bolje i to nego da trusne ormar s registratorima.
- Sama je priznala. - idiot je mislio da je duhovit, a ona nije htjela uvrijediti svemir nenasmijujući se, i eto vam na! Jedna je stvar vodila drugoj.
- Ma šta ti misliš, a tek je došla ovde, pa onako, onako bahato! - ispod glasa je siktala ljepokosa zmija i svi su se složili s njom, u jelte četri oka. Moraš uvijek s kolegama fino, šta ti znaš kad će ti zatrebat, odnosno šta ti znaš kako će ti se osvetit za tko zna što, i kad. Ovako smo u miru, makar na papiru, a jel tako.
- Krasna vam je kosa. Počešljana perfektno, uvijek.
- H h hvaaala - prstima pa dlanom, prvo iza uha, drugo poviše potiljka u maniri dive starinskih filmova, biserno se nasmijala - baš ste kavalir.
- H h h klavir, kako ono - duhovitost se valjala po zraku pod prijetnjom vatrometa. Vuneni kaputi i pernate jakne su već bili svuda naokolo, iskre su prijetile požarem - Slonovača i ebanovina žive u perfektnom skladu jedna uz drugu na mom klaviru. H h. Hu!
- Ne razumijem to sa krasnom frizurom: šta, uspjela se je počešljat sama pa nam pokušava to dat do znanja ili šta? A čuj, možda to netko računa u uspjeh. Koliko ljudi ima koji se ne mogu ni obuć ni oprat sami, koji ne mogu sami sebi uzet jest, mora im se na žlicu i na bocu davat. Da ne računamo one intravenozno. Infuzije i transfuzije, prisilna hranjenja, rečena oralna silovanja. Neki ne mogu hodat pa ih moraš nosat, ili ih vozat, podupirat i podržavat, na svaki mogući i nemogući način. Ali to za frizuru, a ima nas svakakvih i ćelavih i kosmatih i čupavih i raščupanih. Ali ovo novo, ne znam, ne razumijem, dopustiš nekome da te počupa, natapira, nalakira, učvrsti i zatapuna, prilipeta, pa se ljutiš šta ti nitko ne komplimentaje na tome. Je li to u rangu kićenja tuđim perjem, jer ipak je kosa njena, makar veći dio nje, čak onaj koji nije izrastao direktno iz njene glave, kupljen je i plaćen njenim zarađenim novcem. Ali vrijeđati se što nitko njoj ne čestita na tuđemu radu koji njena glava samo reklamira, ne znam, meni je to čudno, šta ti kažeš, mala?
- U pravu ste, je je sve je kako ste rekli - spremno je potvrdila ni ne čuvši, razumjevši ni shvaćajući što se od nje hoće, osim da je fina, i da je za suradnju. Da ne unosi nemir i da sve ostane isto kako je i bilo.
I tu je bila u krivu, jer se mladi lavovi, zlatna mlađarija, friška krv ili nazovite već kako vama drago, u takve učmale sredine i unosi radi nemira koji bi simulirao život. Starom je liscu bilo do prepirke, kontao je da će žena znat odbrusit kad je u pitanju fizička ljepota, da će se stavit u visoke kožne čizme i zamahnut bičem prema zbunjenom protivniku koji će fijukanje jedva dočekati a sve kao da neće; a ova - ništa. Jednako mekeće i na muško i na žensko, nema u njoj vatre, pa nema ni kruha.
Potrošio je savršeno dobru opasku na gusku.
A onda je sa stubišta koje je dočekalo kotrljanu jednog žutog kišobrana nakon slučajnog pada samostojeće vješalice s obručem za štape, zafijukalo nešto što nije nikako mogao biti vjetar sa sjevera.
- Opet naša Mara zaboravila pozatvarat prozore, aijs, na sve je moraš upozoravat. - međutim nitko nije učinio napor da se sam uputi u izvidnicu i mogući popravak stanja. - Kolko će ih doć ovaj mjesec za grijanje...
- A je je, dobro ste vi i rekli.
