Nije voljela taj maleni dućan koji su forsirali, osjećala se bolje u samoposluzi dolje malo niže, tako da može sama vidjet što kupuje i ne krivit nikog drugog osim same sebe, kad bude nezadovoljnih. Ionako će je iza leđa ogovarat, ovako neka je makar ogovaraju s pravom. Upetljavanje u naše igre, onih koji nisu naši, smatrala je nepotrebnim, jednako kao što je i svoje sudjelovanje u njima nastojala izbjeći, vrlo uzaludno. Uostalom, bile su joj drage te dvije mlade cure i htjela je da tako to i ostane. A ostat će samo dok ih ne upozna.
Nije donijela nešto što je trebala donijet, i lijepo počešljana gospođa je, naglo nabivši na svoj mali nos velike sunčane naočale, izjurila na led. Vrućina koju joj je ljutnja, skrivljena aljkavošću te jadne glupe tuke, razlila niz tijelo, držala ju je još i kad se vratila u ured. Ali pričom ju je dobro zakamuflirala:
- Da ste vidjeli kako je poletiooo sa rampeee, čovječe, pijan ko majka, ujutro najranijeeee..
Nije se smatrala odgovornom ni krivom, dapače, nit joj je prozujalo kroz glavu da bi sama mogla biti u ikakvoj svezi sa nesrećom tu dole ispod, pred zgradom, kraj njihova dućana.
- Zatetura, i tres! Iz čista mira, brate mili, ko da je opao s marsa, kad ono ekipa vadi brže-bolje mobiteleeee...
Nije nitko pravo trepnuo na novost sa ulice, kamoli kroz prozor da poviri. Stari je lisac odvrnuo maleni tranzistor na baterije, koji je držao u najdonjoj ladici za slučaj da zaglave u zgradi na dulji vremenski period, zbog kakvoga rata, racije, okupacije, invazije, ili čak nestanaka struje, gubitka ključeva, nedolaska domara na posao, i slično, ali na vijestima nisu rekli ništa.
- Dajte, kolegice, da vam vidim mobitel. - lijeno je ispružio ruku.
- A imate li vi svoj, molim lijepo? - odbrusila je. - Pa onda ga izvadite!
Dan jest počeo krivo, ali ona ga je počela ispravljati i tu sve staje.
Propuh jest srušio samostojeću vješalicu, i to će biti dobar razlog da napokon ugrade pravi zidni ormar, promijene drvenariju, stave topli pod, ima se tu načina za uštedjet na grijanju, energija je skupa i treba se povest bolje računa o tome tko nam je zadužen za provjetravanje a tko za zaključavanje zajedničkih prostorija. Treba Mari dat otkaz. Zasluženi. Nesposobnoj. Bez milosti.
***
Trgovački putnik, terenski komercijalist, agent specijaliziran za prodaju podnih obloga, nije došao s velikim katalogom sa uzorcima. Imao je sve u malom stiku koji nije bio kompatibilan ni s jednim uređajem u cijeloj bijeloj zgradi, poglavito onom njenom dijelu koji su zauzele prostorije područnog odjela Državnog arhiva.
Na sreću je imao dobar dar govora.
A htio je biti pisac kad odraste, i onda je odrastao i samo je hobistički i vrlo anonimno piskarao nešto što je i imalo svoju virtualnu publiku i ponekog čitača. Da je imao kad, i da je imao gdje, na primjer da je bio zaposlen u nekom uredu u kojem bi imao osiguran uredski pribor, stol, stolicu i stolnu lampu, ili makar besplatan i neograničeni pristup internetu, mogao se on kao pisac i ostvariti. Ili barem provjeriti istinitost stare mudrosti koja opominje lijene i zaplašene:
"Bolje je znati da ne znaš, nego ne znati da znaš!"
Ovako je samo znao da diplomu iz književnosti može dobit svatko, ali da književnost pisat ne može onaj tko za sjedenje nema mjesta ni vremena.
Literarno obrazovana osoba s osjećajem za prostor i vrijeme, lako je i bez pomoći tvarnih predmeta koji bi se mogli opipati i onjušiti, predočila preobrazbu prostora prisutnima ovako:
- To vam ide od zida do zida, tako da prekriva sav prostor i uvijek vam je nogama toplo bez razlike, jednako, gdje god da ste, i pod stolom i za stolom, pred ormarom, kraj kopirnoga ili tamo kod faksa. Kao ono, ako ste gledali seriju na Kockici, ako pratite iz staršipa vojađer, enterprajz, svemirska tehnologija.
- Oh to mora bit dobro..
- Vanserijski. Zadnje što je znanost ponudila. I sve strojno, roboti ih rade. Nema više ništa manualno, pa da netko kaže da se djeca ili robovi izrabljuju da bi mi ovdje kao uživali. Za svoj novac, pa da vam još i čiji nevini život i sigurnost natovare na savjest. Čist račun, duga ljubav.
Vidite, o svemiru svi govore i svi se razumiju preko malenih ekrana. Ali nikom ne pada na pamet pitati se, kako u onako uskim raketama koje se ispaljuju sporadično sa svih krajeva svijeta prema prostranstvu u bestežinskom stanju, postave, zalijepe ili učvrste što li, taj topli pod, i tko i kako uopće hoda njime. Gravitaciju je zaista teško objasniti. I baš je prava sreća što se ljudi rijetko sjete pitati. Za leteće tepihe.
Ali valjda kolektivna svijest na koju smo svi zakačeni, preko uspomena iz onog nevinog doba kad još nije moguće razlikovati maštu od stvarnosti, fantastiku od plastike, dotakne onaj živac koji vam u sjećanje donese zgodnog i pametnog, misterioznog junaka sa istoka koji lebdi na čarobnom ćilimu, pa pomislite da je sve moguće.
Ništa nije nemoguće, i to i je neporeciva istina.
Samo što smo mi daleko od nje.
Te prodajne prezentacije u državnim se poduzećima i ustanovama i institutima i zavodima, drže zbog privatnih ljudi: neće naravno ni jedan od poglavara, voditelja niti direktora sam od sebe a za račun firme, ma bila ta i državna i naša, potpisati ništa, ali zato vrlo vjerojatno hoće svaki, ili bar neki od tih običnih zaposlenika, za svoju kuću uzeti po nešto, ako mu se da privjesak ili magnet za frižider, i obeća prigodni popust s mogućnošću plaćanja s odgodom i na rate, ipak svi tu imaju sigurna i stalna primanja.
Čak ako ste volonter ili praktikant ili ste se slučajno zatekli na mjestu zločina, može vas se vrbovati na bilo što, od pomoćnog radnika u prodaji do razvodnika prema novim kućnim brojevima.
Potvrdili su mu, na licu mjesta, nekoliko kupoprodajnih ugovora.
Svemir se dobro prodaje. Zato se kaže da se brzo širi.
Zadržao se još koji trenutak pri izlasku iz zgrade na kosini s čudnim rukohvatom, i pomislio kako bi to baš mogla biti i lansirna rampa prema unaprjeđenju nakon kojeg više neće morati lizati đonove, ni dupeta.
Val topline mu je skliznuo niz kralježnicu, i osjetio se energetiziran čudnovatom silom koju je povezao s nečime odozgo. A onda se sjetio da ne smije gubit glavu u oblacima dokle god tvrdu zemlju gazi. Kad bude pod zemljom, je drugi par cipela:
- To je od duple doze vitamina ce. - duhovitosti pokupljene s ekrana, vrlo učinkovito uzmu moć sadašnjem trenutku - Ili od previše šećera koji stavljaju u taj sok, što li.
Produžio je pješice prema kolodvoru još uvijek dobre volje. Nije mu, još za neko vrijeme padalo na pamet toliko da bi mu moglo zasmetati, što se drugi vozikaju autima i kad idu do wc-a, dok on na ledu mrzne.
