Divljenje i poštovanje koje moj narod spremno izražava kad spominje konje, vezuje uz konje, u neskladu je, opreci, makar se takvim osjetljivijim bićima učini, s načinom na koji postupa s njima. Timarenja, četkanja, češljanja, potkivanja i podbadanja, valjda se sve to mora i ima neku svrhu, možda učenja ili usmjeravanja na nešto što se nekome, gazdi? čini pravim putem, za razliku od strma ili krivudava, pa sada neću ulaziti u to. Ali čuvanja i držanja u malo stisnutog i smrdljivog prostora, ma bilo njih puno istih u istoj štali, ili bili tako zatočenima s drugim životinjskim vrstama, onima koje smo navikli smatrati nižima i lošijima, ili čak onima višega soja, po meni, neshvatljivo je i neoprostivo.
A onda ga pusti na par sati dnevno da se istrči! po zacrtanoj stazici, prethodno osedlan ili nasamaren, razlika je dijalektalna, a ne vrstna: sedla su za konje, i služe za prijenos, prijevoz? putnika - vitezova, a samar je za mazge i magarce, teretna stvorenja nižeg stupnja razvoja. Vidi koliko smo visoko uzdignuli pješaka.
Konj mi je i u šahu najdraža figura. Nepredvidljiv i jedinstven (iako su četiri na ploči: zašto četiri, kao oni upregnuti u kočiju koja igra rolu kože, a oni su osjetila vida, sluha, okusa i njuha, koje vješti kočijaš treba držat pod nadzorom. Postoji li slična slika za kulu i lovca?), jer se kreće na "L" okretano i okrenuto u svim smjerovima. Treba se tu puno pazit! Da vas ne zaskoči nenadano. Za razliku od onih samo vertikalnih ili horizontalnih ili dijagonalnih što se vrlo lako zapaža i izračuna. Neuhvatljiv i nepredvidljiv opet vam ponavljam, ali u svojim okvirima. Sve prema pravilima. Bez varki i trikova. Skakač, na samo četiri polja. Koliko se puno toga, sa malo toga može.
Četiri su i jahača apokalipse: rat (mač), glad, bolest i smrt.
A Smrt sve izliječi.
Plemenit i pošten. Snažan ko konj. Brzina i pravac, bez skretanja s zacrtanog puta.
Ne znam napamet, morat ću provjeriti, mjeri li se konjskom snagom, brzina motora ili otpornost. Broj okretaja. Onda kad mi je trebalo znanje iz mehanike, nije bilo učitelja dovoljno zainteresiranih da mi je prenesu. Ono kad me nije zanimalo, trudili su se baš jako svi nastavnici fizike i tehničkoga koje sam kroz obavezno obrazovanje imala, da mi kažu i dokažu da nije to za curice, jer curice imaju drugačije razvijene glavice i tijela napravljena za drugačije svrhe od mislilačkih.
- Vi možete zamišljat da će vas spasit neki princ na bijelome konju i to je to.
Jesu li stvarno bili toliko pošteni da na glas priznaju da takvi ljudi ne postoje, da ih mi same izmišljamo da bismo si olakšale zbilju nečim što će netko prekrstiti u nadu, ili sam i to izmislila, na osnovi tona i boje glasa uhvatila namjeru podrazumijevanu, prikrivenu općeprihvaćenu i kao istinu priznatu nametnutu nam svima naviku, jer i njima bi bilo lakše da imaju s kime podijeliti svoju monotoniju zaduženja koju su nazvali teškim životom. Ne znam.
Guliver, kad stigne u zemlju bijelih konja, stigao je u raj na zemlji. Ali i ta u svemu nadmoćna divna i plemenita i pametna stvorenja imaju svoje tlačitelje.
Ili ovi služe samo da bi se jasnije i bolje vidjela razlika između vrline i ustrajanja u nepodopštinama, koje današnji moderni ljudi nazivaju veseljem.
Konj ne razmišlja o tome tko je dobar a tko zao, nosit će na leđima tko god da ga osedla ili za koga god da ga pripreme.
Je li ga zato bilo lako pripitomiti i zatvoriti zajedno s kravama i kokoškama?
Ako da, zašto se pustilo psima da budu lutalice, i mačkama da budu ničije, ili da budu kućne ljubimice, jer ni od njih ne uzimamo ništa ni za odjeću ni za hranu. Kad bi konj bio vanka štale, bez uzdi u zubima, bez žvala, bili se vratio kući? kad ogladni?
Ili se tu radi, o praktičnosti i o veličini tijela? Možda nisu imali kamo, kad su im srušili i zadnju kuću, a i psu i mačku nje nikakav problem saviti tijelo u malu kuglicu i zaspati bilo gdje da ih zalazak sunca ili izlazak snađe.
Da su jednako pametni kao i delfini, tako sam imala čuti, ali pošto žive u drugome mediju, tako ih i život zapada.
Mora i oceani su veliki i neistraženi. Vodena bića imaju prostora sedamdeset posto više od zemljanih. O zračnima nema ni govora. Zato su nojevi i ptice trkačice na pragu izumiranja, a ne zbog zabijanja vlastitih glava u pijesak, ili zbog nebrige prema potomcima.
Život na zemlji nije lak! Dok god svi misle da je premija biti predatorom. Dok god je dominacija, demonstracija moći mjerljiva odrubljenim glavama i lovačkim trofejima.
Konjska je glava je u ovim krajevima uvijek bila čitana kao prijetnja smrću. Konjska smrt.
- To si ti, ti si sljedeći, sada je njegova ili njena, a sljedeća će biti tvoja glava.
Krvna žrtva. Ili zamjena?
I onda se pojavi ta vijest, informacija o nekome božanstvu, dapače o inkarnaciji samoga vrhovnoga boga, ili jednog od trojice vrhovnih, koji na ljudskome tijelu ima glavu konja, ili jednoroga, pomalo divljeg stvorenja naizgled nesklona ljudima, ali došloga sa svrhom da im u nečemu pomogne. Da li svojim znanjem, vještinom ili brzinom, ili da to svoje znanje i vještost prenese, tako da bi sami mogli sebi tako osnaženi znanjem mogli olakšati težinu vremena koju je svak sebi naprtio na vrh leđa. Ne znam.
Svaki put kad spomenem frazu vrha leđa, tako da se ne ponavljam, znajte da mislim na glavu, zadnji pršljen kralježnice, okoštenje zvano lubanja, ma bila puna ili prazna. Bolje je, i kad je sasvim suha, da je lakša. Kamoli dok se darom govora služiti može.
Grčki mit spominje sličnog takvog učitelja, kao što se sad spominjem, pa se prekidam bespotrebno, Višnu-ove inkarnacije, ili drevne egipatske? konjskog učitelja. Ali dok obadvojica imaju konjske velike i lijepe glave, na ljudskim funkcionalnijim tijelima, starogrčki učitelji Hiron i čak Nes, imaju ljudske glave i ruke na brzim i snažnim konjskim tijelima. U rukama su luk i strijela, na pametnim licima plamteće oči. I predivna duga kosa u čvrstim pletenicama, da se zaljubiš.
Mit kaže da su bili divlji i neskloni ljudima, i da personificiraju ljudsku i životinjsku narav ujedinjenu ili zarobljenu u istoj personi. Ipak priča spominje da su bili vrsni učitelji najslavnijih grčkih junaka, i stalni pomagači ako ne i pratitelji. Savjetnici mudri. Predvodnici divni.
Hiron je brzonogog Ahileja naučio borbi i usmjeravao prema strpljivu promišljanju. Nes je Herakla došao glave, pao je od ruke voljene žene, otrovan zbog prolivene krvi druga i učitelja.
Izdaja se uvijek najskuplje plaća. I stigne izdajnika njegova kazna na načine najneočekivanije.
Tko sve to može izračunat, predvidjeti.
Iako, mislim, izračunljivo je sve. Kao ona četiri polja na šahovskoj ploči, čini se malo i čini se lako, i sve misliš neznatno je, kad on u samo par skokova zaokupira čitavi prostor, nezamjenljiv je. U svemu. Moja kraljice.
Sve ima svoje mane i svoje prednosti, što ne?
I sad ne znam zašto me to muči, može bit da zato što nigdje ne mogu pronaći podatak, što znači da svatko može misliti što god mu se hoće, prilagoditi sebi značenje kako mu drago, bez obzira na stvarno korijenje, uzemljenje i utemeljenost u stvarnome znanju, spoznaji koju bi se moglo nazvat stvarnom činjenicom: od čega je kentaur, ili tradicionalno školski čitano centaur? Od kojih se riječi sastoji, da li od centum u značenju broja sto, ili od centar što stoji za središte, sredinu, srednji put za razliku od ekstrema koji skreću na desno ili lijevo. Sve neka je taur riječ za bika, a ne saur za lorda Saurona, rečenog reptila, tipa dinosaura.
Ili je taur trebalo bit tower, kao onaj u šahu, pa naknadno nakalemljeni, nadodani na sto kula, ili na onu u sredini poljane od 84 kvadrata.
Ne postoji dobar ni zao duh, stvar je u tumačenju i u položaju koji zauzimamo. Kako god da okrenete, neke figure moraju biti pojedene prije ili poslije da bi se znalo ili imalo pobjednika, je li to svrha i smisao svega? Pobjednik je onaj koji ostane uspravan što dulje? Ili onaj koji ostane sam? Onaj kojega svi štite i nastoje mu biti na korist i zaštitu ali i na sigurnoj udaljenosti zbog stalnih opasnosti, ne znam.
Tko ili što određuje kralja, i mora li taj uvijek bit nepokretljiv i nemoćan djelovati na daljinu. Da mu je jedina zaštita to što se zna da je on glavni, pogotovo onda kad ne može ništa kad niti ne progovara za sebe sam, jer netko drugi ga drži s dva prsta za glavu, kao da je pravi, živi lakaj. Koji drži uzde ali ne zna zbog čega. Ili samo vrata kočije nekom drugom otvara.
+++
