Bile su tri sestre, odnosno njih su tri sestre, još uvijek, jedna je dobro ukorijenjena u zemlji, druga se pojavljuje na površini zemlje, a treća Meduza njome se kreće, hoda, živi i postoji. Negdje kao biljka, cvijet pa plod, koji ima sposobnost da nahrani, oživi, okrijepi, spasi ili ubije. Negdje kao životinjski stvor, gmaz, ptica, riba, koji straši, uveseljava ili jednostavno postoji. Ima sposobnost da se kreće, da lovi, da se glasa na svoj način, da se brani kad je napadnuta, i opaža svijet oko sebe. Negdje samo kao osjećaj ili predosjećaj jeze ili dobre prilike, čeznuće, očekivanje, nagovještaj. Prisutnost veću od samih nas. U zemlji koja rađa, u izvoru koji čisti, krijepi, liječi.
Krilati konj, Kairos, je li i to pretjerano? bog sretnog trenutka, mora li bit goli dječak? ili su ga samo umjetnici tog osobitog vremena odlučili prikazati tako. Meduzin i Posejdonov porod. Potomak. Nije to nikad bila priča o silovanju. U to sam sto posto sigurna. Da je tako, ne bi se iz njene krvi i njegove pjene stvorilo najplemenitije i najtajanstvenije od bića koje kao takvo sav poznati svijet prizna. Snaga i plemenita žestina, blagost koga i sama prisutnost liječi. Hipoterapija. Hipnos? Riječ zove riječ. Sanja.
Znakovi su jednostavno posvuda, lakše se prisjećati i lakše ih je prepoznavat kad se ima osjećaj da zapisano netko i pročita, pa da će mu značit nešto ili olakšat put ili rasvijetlit tamu. Da se ne mora spoticati uvijek istim nesigurnim iako preširokim putevima.
Krilati konj, san koji dolazi na lakim krilima. Nakon galopa koji podsjeća na let, odmor. Pokret pa odmor. Kretnja pa stanka. Zvuk, šum, pa tišina. U pravilnim ritmovima.
Jedan swami je rekao da kad počnete viđati zmije oko sebe, da je to siguran znak da je tkanje svijeta opasno potrgano. A onda odjedanput Gorgona Meduza! Njena strašna glava se počinje pojavljivati na baš svakom mjestu. I otvorenih usta, a ne puštajući glasa, vrišti.
Brak nje i Posejdona, zemlje i vode, se ugrožava, to je to što priča kaže. Omjeri su pomjereni. Ravnoteža je poremećena. Poplave i suše. Nije on nasilnik a ona žrtva, niti je na žrtvu krivica prebačena. Niti je ona fatalna zavodnica a on nasamaren. Do tog braka mora doći, takva je priroda stvari. Voda zemlju natapa i preplavljuje je. Zemlja je iz vode izronila i na nekim mjestima pohrlila k nebu nedodirljivome nigdje nikom niti na vrhovima najviših planina. Načela se i počela, elementi njih četiri osnovna od kojih je sve postalo, skladno izmjenjuju posvuda, osim u ljudskim tijelima, to je mislim taj poremećaj koji uzrokuje sve što tako katastrofično doživljavamo. I što nam se katastrofalnim prikazuje. Jer je došlo vrlo opasno do toga da se sve ne prelije u totalni kaos, a onda opet sve od kaosa ispočetka.
Parafraze poznatih citata i njihova druga i drugačija čitanja za laku noć nadajmo se ne predugu.
Sjeti se čovječe da si prah, da si zemlja, da je život ovdje sada da nema bolje isto na drugim zvijezdama.
We are made out of star dast and magic something.
Baš tako, made out, izmišljeni, satkani i sačinjeni, reciklirani od odbačenih stvari, i od starih stvari, sačuvanih stvari, sakrivenih stvari pa uvijek ponovo pronađenih.
Silom ili ne. Uz pristanak ili bez pristanka. Prevareni i nasamareni ili dragovoljno uzbuđeno znatiželjno začarani. Okamenjeni, paralizirani od straha ili od uzbuđenja.
Sjeme može biti posijano na koji god način, može slučajno pasti na plodno tlo i dati svog ploda, kakav god da bio. Može ga netko baš ciljano uzeti, presaditi, prenijeti od tamo do ovdje. Netko vas može prevariti ili vam podvaliti zamijeniti jedno s drugim. A može se dogoditi i nasilje, okrutno i bolno.
Kako god da bilo, zemlja koja primi, drži ga u sebi i čuva, nema izbora, kad dođe vrijeme, ono što mora izići na površinu izlazi i pokazuje se. Namjera se zaboravlja. Bol biva preboljena. Sramota zaboravljena. Uvreda oproštena. S tim novim životom. Koji treba očuvati. To je mislim to. Mit o Gorgonama. Bile su tri sestre. Dvije besmrtnice, i treća koja se koleba. Postaje, jedno vrijeme traje pa nestane da bi se opet pojavila sasvim obnovljena. Za drugačija čitanja. Kakva god da bila, sva su nekom dobra.
... nastavlja se ...
