Izgovaranje na način da se naglasi onaj prvi slog Gorgoninog imena ovako, MED-usa, nagnao me da povežem Meduzu s Medejom, čarobnicom.
Pa tako, jednu i drugu s medicinom i medikamentima. I stvarno, prvo značenje riječi medicina je miješanje, pripremanje čarobnih napitaka. Neki od njih vas mogu izliječiti, učiniti da se osjećate življe ili bolje, a drugi vas mogu čak ako i ne pretjerate s konzumacijama, usmrtiti ili umrtviti. Medeja je koristila svoje osobito i rijetko znanje onako kako joj je vanjska sila nalagala. Spojila se s ne baš zrelim ni pametnim muškarcem zbog kojega je i sama radila gluposti. Znanje je moć, a u kombinaciji s nezrelošću, nevjerojatno opasna. Čak i za nju samu. Ili, pogotovo za nju.
Meduza je bila jedna od čuvarica znanja u Ateninu hramu. Moguće da je ovdje na stvari korištenje starog znanja na nov način.
Meduza je od stare loze, a Atena se tek pokušavala snaći u novom i neprijateljskom okruženju. Vodila se borba za prevlast s bogom mora, Posejdonom. A mali su ljudi trebali odlučiti kojemu će od njih prvom podignuti hram. Ili koga će više poštovati, kome se klanjati, prinositi žrtve. Mislim da nije stvar u novcima, nego u zaštiti onoga što već osigurava koliko toliko dobar život svima, ili bar većini. Voda ili zemlja. Plodovi mora ili plodovi zemlje. Ribarenje i lov ili poljodjelstvo i zemljoradnja. Lakše je jedanput bacit mrežu pa se radovat ulovu, ali što kad se ne izvuče ono što je očekivano, ni ono što hrani? A zemlja traži i vrijeme i pažnju i trud. Trebala se nać sredina. Da se ima i jedno i drugo, bez pretjerivanja.
Meduza je kćerka zemlje, a Posejdon vode. Novi bog, koji se tek snalazi, ili neki stari koji zahtijeva svoj oporavak i povratak? Do tog je braka moralo doći, nije ovo priča o silovanjima. Iako mislim da je dobro što se tako čita.
- Bila je zaručena za čovjeka kojeg je voljela, ali on je putovao dalekim morima, zato se zavjetovala bogu mora Posejdonu, da će se brinuti za njegov hram i čuvati čednost da bi joj se on vratio živ i zdrav.
Tako jedna verzija mita započinje. Po ovoj je lijepa djevojka guste sjajne kose koja je plijenila poglede, služila direktno bogu mora, Atena je preskočena, do momenta kad pomaže Perzeju da joj odsiječe glavu i zakiti se njome kao zaštitnim znakom.
Posejdona je zaintrigirala njena spretnost i dobrota, smjernost i strpljivo podnošenje što god da se desi, ali priča kaže da je počeo gorjeti strašću i požudom, a što jedan bog poželi, to on sebi i uzme. Krasan bog!
Bogove smatramo bogovima zato što su sposobni nadići ljudska ograničenja, a ovaj se pali-gasi ko obični uličar. Ova je igra pretjerana jednako kao i sva tumačenja silovanja iz grčke starine, od Zeusova pretvaranja u zlatnu kišu, labuda ili bika samo da bi se domogao neke smrtne cure, pa do otmice božice proljeća, kćerke božice zemljoradnje, od strane boga kralja podzemnog svijeta.
Ovaj brak, sjedinjenje vode i zemlje se morao dogoditi, zbog nekog davnog obećanja, je li rođenje Pegaza, i nekog neimenovanog diva, bio razlog, ili se i opet dogodila pogreška zbog koje je potrebno uvijek iznova podsjećati na ovaj mit, ne znam.
Atenjani su, u natjecanju između božice i boga za prevlast u gradu izabrali Atenu zbog masline, i po njoj su nazvali grad. Posejdon je i daje ostao vrlo cijenjeno božanstvo, ali grad se zove Atena a ne Posejdonija. Je li se trebao zvati Meduza? Ili Gorgona.
Gorgo, starogrčki nominativ koji smo mi zbog osnove po kosim padežima pretvorili u Gorgona, je bio uobičajeno žensko ime onog vremena. Gorgo je bila žena spartanskog junaka Leonide, kojeg današnji svijet pamti po filmu 300. Također vrlo junačka žena, također obeščašćena. Ona i njen porod. Ali priča je ostala. Tjelesni dio bi onako istrulio. O tom se trojedinstvu radi. Ono što jest, što je bila i po čemu će ostati upamćena.
Gorda i Grda, i naš folklor i zabavna književnost, povijesni roman i romantične pjesme, poznaju i jednu i drugu. Grdana je zla vještica koja napastvuje i Trnoružice i Snjeguljice u našim prijevodima, a Gordana je prelijepa i hrabra junakinja kojoj je ime izmislila naša Marija Jurić Zagorka.
Čak se misli da se radi o starohrvatskom izvornom imenu, i ja to ne želim poricati. Ima tih imena po starim zapisima koja su teško čitljiva i pisljiva i izgovorljiva, zašto jedno ne bi bilo, pripadalo hrabroj ženi. Naposlijetku, postoje pisani dokazi da su naši preci priznavali posjede ženama, i smatrali da jednako i muškarci i žene mogu biti vođe svojih plemena.
- Ako je bog dao pamet ženi, jednako kao i muškarcu - tako je napisao biskup Strossmayer, a to je bilo jedva par sto godina od danas - tko smo mi da je guramo sa strane i smatramo manje vrijednom.
Od njegova vremena do danas, malo što se promijenilo na bolje. Osim što ženama smatramo, bolje reći ženske osobine vezujemo samo za određen oblik tijela. A tako je, mislim, bilo sa Meduzom.
Dakle, onaj njezin aspekt koji rađa, koji može u sebe primit sjeme iz materijalnog svijeta, inkubirati ga na neko vrijeme u svojoj unutrašnjosti i poroditi na vani neki novi život, materiju povezanu s duhom. Ostali aspekti, druge dvije sestre, ostaju besmrtne. Meduza je multiplikator. Ono što ubaciš u nju ona umnožava? Tom logikom, trebala je rodit još jednog vodenjaka, a rodila je konja.
Gdje bi taj konj udario kopitom, otvarala se zemlja, zato se Posejdon zvao zemljotresac. na nekim je mjestima potekao izvor. Neki su izvori bili ljekoviti. Meduza je bila vješta vidarica, Posejdon je bio povezan sa vodom. Ostvaren je cilj. Potomstvo je bilo dobro. Dijete zna znanje.
Zašto je krilat?
Ima li s tim kakve veze pojavljivanje Merkurovo, Hermesovo? Bog sa krilatim sandalama. Glasnik bogova. koji spaja jedan svijet sa drugim. I vodi duše mrtvih sigurno podzemljem. On je Perzeju dao palicu kojom je jedinom mogao odsjeći njenu čudovišnu glavu.
Znači, i ona bi bila ostala besmrtna da nije toga. A onda je Perzej iskoristio njezin strašan pogled da se obračuna s neprijateljima. Iskoristio je mrtvu ženu kao smrtonosno oružje, ili što?
Atena mu je dala osobitu torbu u kojoj je trebao prenijeti njenu glavu s jednog mjesta na drugo na siguran način. I također štit u čijem je odrazu mogao gledati gdje se i kako se Meduza kreće bez opasnosti da ga njeno strašno oko okameni.
Kakav je to pogled bio, i što znači?
Neka feministička aktivistica ovdje mijenja uloge i kaže da se radi o refleksiji. Magičnost muškog pogleda koji paralizira i kojim se zavodnici obilno koriste s mladim neiskusnim žrtvama. Zure u vas dok ne popustite. A onda mogu s vama činiti što im volja.
Koriste li se i neke žene istim metodama, taktikama, tehnikama, jer zna se da se to dade uvježbati i uvježbano koristiti. Iako postoje i prirodno magnetični, zaleđeni, kameni susreti dvaju pogleda.
Način na koji životinje, i toplokrvne i gmazovi, zure kad predosjećaju nekakvu promjenu. To imaju, moraju to isto imati i ljudi.
Dakle, po njoj, spomenutoj feministici, nije Meduza bila ta koja je imala sposobnost da vas zureći okameni, paralizira, nego se na nju prebacila krivica: uvijek je žrtva kriva, ona provocira, ona mami i draži, samom svojom prisutnošću i pojavom. Svaka od nas ima oca koji nas je optuživao za isto, čak ako i nije isti igrokaz ponavljala sa strancima, zna da je to istina.
Velika je sreća što se samo nekoliko osnovnih crta ovog davnog mita može rastumačiti na toliko načina, i prepoznati na toliko mjesta. To je njena najveća ostavština. Sve ako i nisu koralji, dragocjeni ukrasi kojima još ne znamo drugu uporabnu vrijednost, od te, da se njima zakitimo kao draguljima, postali od njene kose.
Ipak, mislim da je na stvari slična zabuna, namjerna ili slučajna, kao i ona s čarobnicom Kirkom iz legendi o Odiseju i njegovim mornarima, koja kaže da ih je pretvorila ona u svinje, a onda ih zbog Odisejeve premoći u sferi uma, ponovno vratila u ljudski oblik. Iako ne nužno u ljude.
Moja je verzija da ih nije ona ni u što pretvarala, nego im je jasno dala na znanje što su: muške svinje, kojima je samo jedna stvar na pameti, nakon što se nažderu i naloču. Mislim da postoji slična zabuna i u evanđeljima, oko one prispodobe, upozorenja da ne bacamo svoje bisere pred svinje. i one druge koja spominje zle duhove koje je Isus istjerao iz nekog zlog čovjeka u čitavo krdo divljih svinja koje je kasnije utopio u moru.
Nije Meduzin pogled bio taj koji je brojne junake koji su je htjeli uništiti pretvarao u kamen, nego im je pokazala što im se događa u uvijek istim ponavljanjima. Život im se stvrdne sledi, i njihov i svega što ih okružuje. Ništa ne raste, niti što može teći kako je priroda bila zamislila.
To su možda gorgone predstavljale, one preostale dvije koje su pod zemljom: bio si prah, stijena, trun zemlje, i postat ćeš isto to, zato kreći se, leti, poleti, pa se vrati. Odmori. Obnovi se i opet rodi.
Zato, možda, krilati konj, i krilate sandale. Zato udarci kopitom. Zato talasi uzbibanog mora. Sve teče. Sve se mijenja. Ništa ne propada.
Nema straha, staro znanje je sačuvano. Zakopano u rupi dolje okruženoj zmijama kao čuvaricama.
... nastavlja se ...
