nikolai, xiv

+


Zadovoljan i zahvalan na onome što ima. 

Životna mudrost koja se lako da zamijeniti s ponosom i ohološću od strane usputnih promatrača. Pogotovo ako su to oni kojima se život vrti oko posjeda, pozicije i odnosa sa ljudima iz okruženja i njihovim, dakle, tuđim stvarima. 


Molok, Mamon, Asmodej, tri najčešća demona ili najodvratnije osobine u običnim ljudima, tako navodi nova kvazi znanost u nastanku, rečena demonologija. Koja vjerojatno neće uspjeti postati mainstream, jer ne gađa sasvim pogrešno. 


Žrtvovanje djece, klanjanje prikazanom bogatstvu i gaženje (bračnog) zavjeta. Sve po grčkoj tragediji. Pogriješi, pa prebaci krivnju na nevine. 


- Postoji li neka tradicija koja se još sjeća blagdana nevine dječice? Ili je sve pometeno pod tepih istočnog grijeha u smislu da smo svi po rođenju grešni? Onako kako se desilo s jadnim Edipom. 

- Mislim da je taj bio predodređen za žrtvu. Moloci bi bili njegov naprasiti otac i pasivna majka. On sam nije mogao biti ni Mamon niti Asmodej, jer se zakraljio i oženio kraljicu božjom voljom i nikako drugačije. Ovdje se čak ne može govoriti niti o djelovanju iz neznanja. Obavio je svoj dio posla dobro, mislim na sfinginu zagonetku, a narod ga je zato nagradio onako kako je najbolje umio i znao. 

- Vox populi, vox Dei. 

- Da. 

- I zapravo, najveća je vrijednost tih starih teorija da pokažu nama, koji još imamo volje ili interesa da ih prekopavamo, koliko se truda uložilo i ulagalo u prepravljanje i prilagođavanje sadržaja različitim kontekstima. 


Hibris i Hamartija. Ohibridili se. 


Jedanput je Edip ubio starca u naletu bijesa, jer ipak se ovaj okrutno narugao jednom fizičkom bogalju, a drugi put je tragično pogriješio, slučajno je i neznajući što zapravo radi, ispunio božju volju: Nedorečeno proročanstvo koje je pro/reklo da mu je sudbinski predodređeno da će ubiti starog oca da bi zasjeo na njegovo mjesto. Oko iste su se besmislice potukli i sinovi koje je sam imao s istom ženom. Kao da je bitno tko na čijem mjestu sjedi! 


- Pa bitno je onima koji ne znaju da imaju svoje mjesto. 

- A bitno je i majčinstvo! 

- Nemojte mi sad prebacivati krivicu na žene i djevojke. Nije li pokoravanje zakonima, poslušnost i poniznost vrlina koju svaka zajednica nastoji odgojem usaditi, od najranije dobi. 

- Poniznost nije isto što i podložnost. Ponižavanje. Mislim da je zato Antigona bila zakopana živa. Postoje ljudski zakoni, i postoje prirodni. 

- Božji. 


Zato se kaže da treba dati caru što je carevo, a bogu što je božje. "Ako je bog uz nas, tko je protiv nas? Što mi može učiniti čovjek?" 

 

- I opet se vraćamo na ona tri demona: pozicija, posjed i tuđa posla.

- Zato je potrebno širiti vidike, na svim poljima. 

- Pa zagospodariti čitavim svemirom? 


Tin nije mogao dobro razumjeti što mu to profesor govori, jer je uvijek gledao na svoj položaj unutar institucije u kojoj se nadao ostvariti: nastojao je predvidjeti što bi se profesoru moglo svidjeti, pa da ga ovaj prikladno nagradi, i to je bio njegov krajnji domet. 

Ovakva nastojanja su se jednom i mogla cijeniti, ali sada, kad već strojevi bolje, točnije i preciznije bilježe što je to u stvari bilo rečeno, pouzdanje u nečiju memoriju i dobrohotnost, više nije bilo nužno potrebno, štoviše bilo je, ne samo nepotrebno, već i upitno, ponekako štetno i opasno. Samo kad se sjetimo kako je ljudska memorija varava i krhka. Te kako se njome može manipulirati. 



A koja bi bila šteta od zaborava, pogotovo ako vas nitko, ni dok ste bili zdravi i slobodni od dijagnoza od brendova i etiketa, nije doživljavao za ozbiljno. 

U Mudrosnim knjigama piše da je Smrt odmor za umornu dušu i iscrpljeno tijelo. Ako je to tako, bratu je blizancu ime Zaborav. Jedan smrtan, drugi besmrtan? Morate se sjetiti da umirete svakodnevno, to vam je to obećanje vječnoga života! 


- Oni nisu svjesni što im se događa. Pa ne mogu djelovati drugačije nego štetno. Ne znaju što rade, ni što im se radi. Bilo da su ih drugi izolirali od društva, ili da su sami odabrali neznanje. 

U tome je greška. U tom je krivica. Čija? I u tome je sva tuga. Jer nije da znakovi nisu posvuda. Podsjetnici. 


Crne ptice. 

Krenuo je istraživati što se sve može pronaći pod tim terminom, i nije namjerno ciljao na vrane, ili svrake ili gavranove, ali tražilica mu je ponudila baš te i baš tim i takvim redoslijedom. Iz reda vrapčarki! 


- Oh passer, passer, deliciae meae puellae! 


Moglo se pronaći svega, pjesama i ozbiljnih znanstvenih radova ornitologa čija imena znače nešto i van uskog područja njihova djelovanja. Slika, fotografija i dječjih crteža, i da, Lena je bila u pravu, svi su, osim vrlo rijetkih, vezali na crno perje značenje zle kobi. Ovi koji nisu, šturo su navodili samo da se radi o jako inteligentnim ptićima, mnogi su tvrdili najinteligentnijima, koja, pod a) pamte mjesta na kojima im je boravak bio ugodan, dakle, memorija, i pod b) nagrađuju ili zahvaljuju osobama, da baš tako, ljudskim osobama, koje vezuju uz osjećaj sigurnosti i dobrodošlice, dakle, emocija. 


- Pa, dobrodošle ste! 


Istina to bila ili ne. Nemojmo sad ovdje škrtariti s emocijama. 



nikolai, xxv

- Jeste li namjerno sami sebi uništili vid, da biste mogli progledati. - baš tako je rekla, to ga je pitala - ili je to bilo nakon. Vidjeli ...