Lena, mlada pjesnikinja iz neke od mediteranskih zemalja u kojima latinica nije bila službeno pismo, nije marila za to da joj poezija bude negdje papirnato objavljena.
Čak nije samu sebe smatrala poetesom, kako su joj se ulagivali kad je ne bi ismijavali zbog toga.
Biti pjesnik, znate, ne može biti zanimanje, a zvanje? Životni poziv?
- Samo u smislu da bude proročka. A koliko je proročka i uopće proročanska, dokazati može jedino protok vremena.
- Sibila, dakle, ili Kasandra.
Tako se sama sa sobom voljela šaliti. Nikada, naime, nije imala sugovornike koji bi šalu razumjeli kao takvu.
- Znate već na koje se cure misli, one dvije proročice iz antičkog mita: Sibila je proricala nerazumljivo ali imala je kupce, i maštovite tumače, a Kasandri nisu vjerovali, pogotovo kad je govorila nešto što stvarno ima smisla.
- Kasandra je bila zgodna cura, imala je život na kojem bi mnogi zavidjeli. Ljubomora, eto što je.
A Sibile su bile, a što da vas lažem, ružne stare babe iznad lonca u kojem se kuhaju trave čija isparavanja mijenjaju stanje svijesti, ergo, vječno drogirane. Eto vam, vi sad vidite što se s time može!
Padanja u transove i izmijenjena stanja svijesti danas se smatraju duševnim bolestima, iako je Leni to bilo nekako prirodno stanje.
Bez obzira na to, što se nakon tih nazovi gubitaka memorije, vraćala u stvarni svijet, bistrija i osnažena. Što je ona bistrije govorila i više stvari i pojava zamjećivala, to su joj više dijagnoza naslagali. I uposlili više dobročinitelja da brinu o njenom zdravlju.
Dakle, baš o zdravlju, a ne o osobi. Vi ste samo jedna, a na koliko se tih sastavnih dijelova možete rastaviti? Da, ne zna im se broja, i svaki od njih traži svog posebnog stručnjaka. I posebnu pažnju.
Ako se usprotivite, proglasit će vas podvojenom, shizofrenom, sklonom deluzijama, i za vaše dobro sklonit vas od stvarnog svijeta.
Pa zašto je onda tako čudno što je spas i slobodu pronašla pod krilom male plave ptice?
A onda je i tamo zaratilo i svi su, brže bolje, počeli birati strane.
+ 15 +
Ljudi koji znaju puno riječi su oni koji puno čitaju. Ljudi koji puno čitaju su oni koji su uvijek sami. Ljudi koji su uvijek sami su oni koji imaju viška vremena. Ljudi koji imaju viška vremena su opasnost za društvo. Pogotovo onda kad ne razumijete što s tim vremenom rade. Čime se bave u tim samovanjima? Što hoće od života, i kako im nije dosadno?
Jednako kao i Nikolaya, i s tim je računala, pratilo ju se zbog toga što je dolazila iz zemlje kojoj latinično pismo nije bilo službeno, a ni engleski jezici kojima su se služili, izvornim govornicima nisu bili dobro razumljivi. Jezici, to znate, isto kao i sve u prirodi, rastu i opadaju, razvijaju se i zamiru, mijenjaju mjesta i značenja mjestima i značenjima.
Odatle to nepovjerenje prema pjesnicima i prorocima. Oni samo opisuju stvari koje vi još ne vidite, pa tako dok ne progledate istim očima. Ili svatko svojim vlastitima. Za još novije jezike.
Tako da nikad nisi mogao bit siguran ispisuju li oni nekakve šifre, služe li se nekakvim tajnim dogovorenim kodnim formatom, i nisu li možda kakvi špijuni koji izviđaju teren koji se spremaju napasti.
Što uopće traže na popularnoj društvenoj mreži na koju sav normalan svijet dolazi? Zar nemaju svaki svoje žice i krovove? Zašto su došli?
Pa zvali ste ih, nudili se, prodavali besramno, i sad kad su svi tu, tretirate ih kao prijetnju, opasnost i napast koje se želite što prije riješiti. Sva ta zakonska pravila, a jedini koji se poštuje, je zakon ulice!
- Oni ništa ne prodaju niti ne kupuju. Samo gledaju. Ha, gledajmo i mi njih. Samo oprezno.
Zabavljalo ju je sve to, ne može se reć da nije. Kada ste usidreni među uvijek ista četiri zida, sve se čini avanturom.
Niste naravno izgubili instinkte ni impulse koji signaliziraju opasnost za vaš opstanak, ali dok neki mladi inženjer ili u čemu su se već školovali ovi koji stražare na strance ovisne o mrežama, dojezdi do vas u fizičkom svijetu, ovi iz vaše neposredne blizine mogu mirne duše dogotoviti što su započeli.
Veća je vjerojatnost da se radi o još jednome štreberu koji potajno od svih stvarnih prijatelja, piše jednako čudno nabacana slova. Pravom olovkom na pravom papiru. Možda kasnije svoje radove i lijepi po zidovima, što znate. Onako kako se može vidjeti na trilerima o opasnim serijskim ubojicama sa svojim opsesijama:
- Nitko me nije htio čitati, zato! Nisu me voljeli u djetinjstvu, zato!
Ili su ga, kao i Lenu, previše voljeli. Pa zato.
+
Ljubav može biti destruktivnija od mržnje, čuli ste za to? Voljenje je možda bolja riječ. Čin voljenja može biti razorniji od čina koji bi počinila ili zaboravila počiniti, osoba kojoj niste dragi. Ali postoji već pjesma koja završava stihom da "nitko ne voli nikoga", zapravo.
- Kao samog sebe?
- Nisam mislila na evanđelja, nego pop muziku, ali sad kad spominjete, da. Imate pravo.
- Wicked game? Oh I dont wanna fall in love with you.
Zbor Eumenida je uredno odradio pozadinske vokale:
- This world is only gonna break your heart.
I više nisi mogao znati gledaš li tragediju sa svim njenim uzvišenim nizbrdicama, ili situacijsku komediju. Budući da su svi znali da je profesor, jednom nogom bliže grobu nego đačkom dobu, a na drugoj da jedva balansira na tankoj žici između stvarnosti koju se sam trudi izmisliti i one koja se svima prisutnima na gotovo servira.
I sva je sreća bila što se to servirano događalo već puno puta, inače bi bilo puno teže održavati ravnotežu. Ta pogledajte samo koliko tih naivaca svakodnevno upada u iste jame!
Osnovna prednost ljudi koji imaju dobru naviku pročitati započeto do kraja bez varanja, ne preskačući stranice, je u tome što kasnije neće imati potrebu pročitano oživljavati da bi mu dali neki svoj svršetak.
Da, svršetak, a ne začin.
Uvijek nam je svima, kad god da nešto radite i bilo što da radite, na umu samo krajnji rezultat, tko još misli o soli i papru nakon što ih vrati nazad na policu. Zajedno s bočicama. Mislite o cjelini koju ćete pojesti to slađe što manje znadete o njoj.
- Upravo! Navodno su se moji roditelji zaljubili uz tu pjesmu. Ne znam je li im i ostala omiljena.
- Mislio sam da ste starija, a vi čedo izgubljene generacije.
- Bolje i izgubljena nego zadnja.
- Sebičan gen.
- Djelo još jednog ptičara.
- Sa svim tim najavama smakova svijeta i božjim sudovima, dobro se još držimo.
- Samo će se pravednici spasiti.
- Tko vam je to rekao?
- Tako piše...
- Možda i piše, ali mudrac je rekao da, bujica kad krene ne misli o tome tko je dobra srca, jednostavno pokupi sa sobom sve što joj se nađe na putu.
- Jednako kao što sunce svima jednako sja, i dobrima i zlima?
- Piše, zaista.
- E pa sretan uskrs!
