16
Nije ga iznenadilo kad je doznao da je paralizirana od struka nadolje. Tih je slučajnosti bilo previše da bi se mogle zvati tako. Njen problem sa nogama i njegov sa očima, činili su kompletnu osobu iz grčke tragedije, jedna puno mlađa i druga puno starija verzija istoga lika.
Ili jedna muška, a druga ženska verzija istoga lika?
- Nemojte mi molim vas! I to taman kad je postalo vruće na sceni. I kad se sve počinje zakuhavati prema zadanim smjernicama, svejedno radi li se o puno starijoj ženi i puno mlađem muškarcu, ili puno mlađoj ženi i bogatom i slavnom liku koji bi joj mogao biti i pradjeda, pa zašto onda ne djed mraz?
- Kako se zna razlika između dobrog i lošeg čovjeka? Za stabla, biljke uopće, i stvorenja iz prirode je lako odrediti. Jednostavno vidite koliko je plod koristan, ako ne to, onda radi li štetu. Postoje li slični parametri od čovjeka do čovjeka? Gdje bi se mogli tražiti podatci o tomu?
- Pa posvuda! Svugdje su znakovi, simboli i slova.
I zapravo nije stvar razlike biljne ili životinjske vrste, nego što je živo a što neživo. Original i kopija. Kalup i ukalupljenje.
Ali, počnimo sa stablom jabuke, jer tu priča počinje: Dok je sjemenka u zemlji, možda se sjeća, možda zna čitati, možda razumije upute koje joj govore što će biti kad naraste, ali dok se ne probije do površine zemlje, i naraste, već dosta toga zaboravi, pamti samo muku probijanja iz ljušture i izbjegavanja nametnika. A onda, malo pomalo, uz pomoć starih prijatelja, sunca i vode, ojača, produlji se pusti još grančica, ispočetka nesigurnih i lomljivih, pa sve jačih i snažnijih, i tako korak po korak, list po list, cvijet po cvijet, zaokruži se i nekoga nahrani. Nekom bude slatka, nekome kisela. Nekome je taman, nekome je viška. Netko od svog viška napravi pitu, a netko pusti da istruli. U kombinaciji s drugim okusima nekome naškodi pa sve izbljuje, ali većina uvijek traži repete.
Kad je nema nedostaje, kad je stalna i preobilna, podrazumijeva se da će jednom postati dosadna.
I to vam je uglavnom to.
Pamtite ono loše što se dogodilo i što ste opazili, još više nego dobro, jer loše stvari treba naučiti izbjeći ili nadmudriti, inače, značit će vaš kraj. A u dobrome je dobro uživati svaki put kao da je prvi. Možda se zato kaže da je sladak zaborav.
To vam ne bih znao reći.
Ali ovo drugo, da, ne možete čak reći ni to da imate svog prirodnog neprijatelja ili suradnika, jer i oni čitaju istu ovu priču o stablu mudrosti ili spoznaje, kako ga vaša tradicija zove?
- Mislite na rajski vrt iz knjige Postanka? Stablo spoznaje dobra i zla? Adama i Evu?
- Da, otprilike. Dakle, i oni čitaju istu ovu priču o jabuci, kako sam vam spomenuo, stremeći ka svojim vrhuncima, braneći se svaki na svoj način i boreći se sa svojim preprekama, neprijateljskim koje to nisu ciljano prema njima, samo su na svojem putu prema svojem cilju, vjerojatno bez znanja, i potpuno slijepi. S tim nagonom da se kreću, da se raskomode, rašire, da prodišu dublje.
Znate kako je kad ste u prepunom tramvaju, samo čekate da stignete što prije i oslobodite se svih tih guranja i natiskivanja nepoznatih lijenih tijela koja samo traže razlog da se s nekim svade i tako sebi skrate dugo putovanje. Dok je vas na primjer sramota reći nekom tko vam stoji na nozi da se pomakne. Pa trpite do naglog kočenja mašine u koju ste svi ukrcani zajedno, i trule jabuke i zdrave.
- Smokva. Stablo smokve i smokvin list se spominju u našoj tradiciji, ali to je valjda stvar klime. Zemljopisnog položaja. I agrikulture.
Smokva, kao ni maslina, ne traže puno brige ni vode, a sunca u pustinjama nikad ne nedostaje. Mislim da je to razlog. Ali postoji i verzija vezano uz proklinjanje.
- Ne rodila ploda, više nikad!
- A taj plod, i moderna znanost i bapske priče vezuju uz spolne organe. Onaj vrećasti sa sjemenkama, koji imaju i muškarci i žene. Tako da je ostao od svega samo svakome po list.
- Svijet je previše fokusiran na površinu, i to vrlo mali njezin dio. Kad bi te površine bilo malo više, možda ne bi bilo toliko gadljivo.
- Možda, ali bi problem bilo teže uočiti, i pobrinuti se za nj.
- Sve uvijek ima svoje za i svoje protiv. Kad bi nas više moglo prihvatiti to, ne bi bilo nikakvih problema.
- Ljudi ne znaju šutjeti onda kad treba. Šute kad ne treba i u tome je tragična, tragična pogreška.
