+
- Sjećate se one priče, o dvojici prijatelja, jednom slijepom i jednome bez nogu ili ruku, koji su cijeli život sadeći stabla, posadili šumu koja je spasila svijet? Ne znam je li iz antičke starine, ili je samo prosto izmišljena, ali ja je shvaćam kao jednu od onih koje se pričaju uvijek ponavljano da bi osnažile slabe. Ili ljude poput nas sjetila na to, od koje smo čvrste materije napravljeni.
Ovaj razuđeni nije mogao primiti lopatu u ruku koju nema, ili je gurnuti duboko u zemlju nogom koju nema, obje varijante su jednako emotivne, ali mogao je vidjeti gdje su i gdje treba kopati. Ili gdje se može. A onda ovaj slijepi obavi posao kopanja i sadnje. Zalijevanja.
- Ili čekaju zajednički da provali kiša. Bujična poplava.
- Samo se vi zezajte, ali u ovom krugu ste vi taj koji će raditi s lopatom. A ja ću šefovati.
- Imam ja mladog i zgodnog asistenta za te stvari, nisam vam rekao?
- Oh da, dovedite i Tina!
Nikolay je namjeravano prebacivao krivicu na Tina, želeći ga tako aktivirati i na mentalnom i emocionalnom planu koji su se, obadva, mogla prostudirat baš dobro na platformama ovog novog tipa gdje se samo slova broje i to vrlo doslovno. A Tin je svaki put vrlo učinkovito sa sebe ispirao ljagu. Nije taj zabušavao u poslu, odlučno je i s gađanjem odbijao sudjelovati u nečemu što mu ne koristi.
Teško da je mislio o čavrljanjima kao o akademskim raspravama, kamoli istraživanjima društvenoga tipa.
Možda, kao o prilikama da se uspostave kvazi prijateljski odnosi.
Ali veća je vjerojatnost bila da jedan stari jarac snubi naivnu djevojku koja misli da uči za ispite, ili ipak obrnuto, da neka prefrigana cura iz neke zabiti zavodi blesavoga starog jarca dok mu ne zavrti pameću i sve živo i mrtvo uzme.
Upoznavanje, bez stvarnog poznavanja materije ili približavanja istoj. Kakvih je bilo na hiljade i milijune i na zilijune da se to više nije ni moglo pratiti.
Svaka je zajednica i svaki pojedinac imao brinuti sam za svoju vlastitu sigurnost i zaštitu od opasnosti koja realno, to niti nije bila.
Jer, ako nije to, a što onda!? Što se dogodilo?
Postoji izreka da Vrag leži u detalju, ali nitko ne spominje koji je to detalj.
Baš onaj zbog kojeg ne vidite cjelinu.
Inače je dobro vidjeti i znati što više tih sitnica. Što je moguće više. Od svega što postoji.
Tako da se može sigurnijim korakom prema onom nepoznatom.
