1.
Profesor komparativne književnosti i doktor filologije iz neke od sjeverno slavenskih zemalja u kojima latinica nije službeno pismo, počeo je na Twitteru objavljivati meme iz svoga života, nekako baš uoči povijesnog lova na botove.
Njegov starinski knjiški, izvornim govornicima najnovijeg doba teško razumljiv, engleski jezik, i neobrađene, amaterske fotografije bez vodenog žiga i potpisa, napravljene nekim od aparata kojima se nije moglo odrediti proizvođača, brzo su privukle pažnju sigurnosnih službi, tako da je, nakupio na tom svom profilu popriličan broj nepozvanih i nepoznatih sljedbenika.
Ako su ga u početku i pratili iz straha da se radi o nekakvom ruskome špijunu, tajnom agentu koji je poslan da izvidi teren prije nego što se čitava sila te opasnosti sa sjevera izlije prema njihovome eldoradu, i stijesni ga tako sa svih strana, s protokom vremena koje ništa nije mijenjalo, su ga nastavljali pratiti, neki iz sažaljenja, neki iz navike, a neki iz znatiželje. Bio je zanimljiv. Objave su bile vrlo autentične. Ulijevao je povjerenje.
On sam je govorio da Twitter vidi kao jedinu priliku da popravi svoj engleski u pismu i razgovoru, budući da mu godine života, u kombinaciji s osjetljivim zdravstvenim stanjem, više ne dozvoljavaju avanturu u vidu studijskih, turističkih ili bilo kakvih putovanja.
- Ovdje je puno zanimljiva svijeta - tako je napisao, i stvarno je tako i mislio.
- Gdje biste inače imali priliku u tako kratkom vremenskom periodu proćaskati i sa nekom od najsjajnijih zvijezda, iz bilo koje društvene sfere. Kao i sa onima što znaju da nisu do li crv zemaljski, i takvima se sami javno imenuju. Sa mačkama i psima koji govore umjesto svojih ljubimica i ljubimaca, a pod ovim podrazumijevamo, jednako ljude koje posjeduju, kao i buhe, insekte, kukce i bubašvabe.
Netko bi rekao "nerazgovijetna buka", netko "novi Babilon", a nekome tko je o životu, poput mene, do sada učio i znao samo preko knjiga, dakle jednosmjerno, velika pijaca na kojoj se vrti sav poznati svijet, da bi bila prava šteta propustiti priliku i ne sudjelovati u toj razmjeni dobara. A kako se vama čini?
Svi koji su ga mogli čuti, a čuli su ga mnogi, zahvaljujući baš onom prvotnom oprezu, kako vam spomenuh, koji se pretvorio u ruganje ili je postao iz njega, jer nikad se ne može sa sigurnošću znati je li prije bila kokoš ili jaje. Koje se pretvorilo u znatiželju, koja je kod nekih pobudila stvarni interes za njega kao twitteraša, ali i za ono što je moglo stajati iza profilne i nicka, dakle, ime i slika pojedinca koji je bio, ili ipak ustanove, dakle, svi koji su pročitali taj twit, potrudili su se nekako doprinijeti:
Bilo nas je svakakvih, ali uglavnom su prevladavali oni koji su poput njega živote provodili među knjigama, skriveni od svijeta koji ne bi razumio njihovu potrebu za samoćom, negdje u spremištu za metle ili uz krovni prozor hvatajući još ono malo svjetla prije sumraka.
Ova nova omladina nema pojma koliko je sretna što ne mora gubiti energiju ni vrijeme na kamuflažu, budući da smartfoni izgledaju više kul od papirnatih knjiga i praktičniji su, jer u njih stane puno više toga od presovanog cvijeća i bilješki olovkom na marginama.
Isto vrijedi i za društvene, odnosno, računalne igre.
Iz svega i od svakoga se može naučiti podjednako puno ili ništa, sve ovisi o tome koliko ste otvoreni za razotkrivanja svog manjka ili viška.
Netko samo ponavlja mehaničke radnje, okretanja i varanja, preskakanja stranica i polja kad misle da ih nitko ne gleda, netko igra sve pošteno, jer nikad ne možeš znat kad gospodar dolazi, a neki ali vrlo rijetki, igraju zbog igre, pa sve tako igrajući, nešto malo skupe, da nešto malo izgube, ili obrnuto. Takav je proces.
Bilo je hejtera, naravno, bez njih ste i u stvarnome životu nitko i ništa, oni su vaš lakmus, vaš Memento mori!, guraju vas naprijed ili natrag, i u tome je njihova vrijednost, značaj i veličina.
- Trol ne zna da je trol. Primijetili ste da će baš takvi prvi početi s preventivnim optuživanjima. Pitanje je zna li čovjek da je čovjek, ili još bolje, tko su stvarno ljudi.
- U pravu ste, većina se skriva iza slika pokojnih kućnih ljubimaca i tuđih citata. I to još tako ponosno. Ne znate družite li sa živim ili mrtvim pjesnikom, a kamoli je li muško ili žensko.
- Meni ne smeta, dok god me ne ugrožava direktno. Što netko radi u svom domu, neka mu bude slobodno!
Profesor Nikolay je, za malo vremena, postao ikona i starijih i mlađih korisnika Twittera, a njegove smiješne amaterske slike pokretale su trendove o kojima se raspravljalo na svim razinama.
Je li najbolje (k)od kuće? Retuširati ili ne, pitanje je sad. Staro i zastarjelo, u čemu je razlika? Što se još može naučiti iz starine? Jer ipak je bio star, i to stručnjak za period staroga vijeka o kojem svatko zna sve, baš zato što nitko više ne vodi nikakva računa. Osim ako ne ustreba za novi početak.
- Novo sjeme iz starog panja.
On sam se po tom pitanju nije izjašnjavao.
Jednostavno se registrirao, i počeo sa objavama. Sve ostalo je povijest.
No, je li to bilo baš tako. Ili samo dojam koji je netko na nas htio ostaviti. Na nas slučajne mislim, koji zagrizemo na sve što nam netko zakači pred oči.
Jer sigurno da postoje ljudi sa puno više životnog iskustva, i onog regularnog, i ovoga na mreži. Ma koliko se mi trudili oko usklađivanja svojih uvaženih mišljenja s njima, ili protiv istih.
