Nitko me nikad nije vidio da jedem i proširila se priča da ne jedim uopće i tako sam postala i ti.
Da se ista stvar primijetila u drugim & drugačijim krugovima, možda bi me stavilo uz bok krstitelja iz Ivanova evanđelja koji je živio samo na divljem medu i na skakavcima.
Imenjak je hodao naokolo odjeven u devinu dlaku vezanu konopcem oko struka. Ne onako kako fratrići idu, manja braća, uvijek na ruku svima, u tamno smeđoj robi s kapuljačama, i zauzlanim čvorovima, ako bi slučajno zaboravili na zavjet poslušnosti poniznosti i služenja: Ovdje smo dobrovoljno. Nego u uvijek popularnoj i neizbježnoj boji pijeska, ručno tkanoj, iz uvoza, znate na što mislim, čitava se misterija napravila od nerezanog komada tkanine omotanog oko golog tijela.
Je li stvar u grbama, dvije ili jedna ili tri, jer znate postoje i trogrbe deve, ili se radi o teretima na grbačama, al je trud natovarit!
Srećom, velim, nisu se sjetili. Ili? Makar meni nisu dali na znanje.
Pa sam postala ET, vanzemaljac. Oni vam znate jedu drugačiju hranu, drugačije se hrane.
A možda su odgojeni tako da jedu u privatnosti svog doma sa izrazom poštovanja prema hrani i u miru božjem.
U miru se božjem jede s većim tekom, pa ti ne treba svako malo grickanje. Bilo čega. Riječi, ljudi, izmišljenih događaja, dojmova koji to nisu, samo prepisivanja, sama oponašanja, ponavljanja.
Uzimam to kao dokaz duha mjesta koji se zadržao preko vremena, ili pak vremena koje je požurilo pred mjestom. Jer previše je tih ljudi koji se teško rješavaju starih priča i običaja.
+++
Mislim da je to to što nam se događa. Ljudi hvataju iz atmosfere, čitaju iz knjiga spomenica, radije nego iz stvarnih fizičkih knjiga, da je tako, potrčali bi prema boljemu brže.
Pisci i pjesnici i proroci su ostavili gdje god su mogli točne upute, a oni ipak radije kaskaju za zrakom koji je ustajao jer ptice ne lete kao prije. Male su i lijene tražit hranu i zaklon, jer se hrane smećem i odbačenim ulovima. Nema više uzbuđenja lova, pažljivog promatranja i brzih reakcija nit među grabljivicama ni među pjevicama. samo vrebanje, i špijunaža, da gazdarica dođe istrest biootpad.
I što ćeš ti pročitat iz takvoga zraka, iz tih oblaka?
Ne možeš do vrha zgrade od papirnatih aviona, i dronova, ni par metara više od signalnih raketa i sve češćih bezrazložnih vatrometa, pogotovo van sezone pucanja, a gore su avioni, turistički i putnički i bojni i borbeni, još poviše sateliti i svakakve letjelice, posude i tanjuri.
Ništa anđeli, ništa sveci, ništa duhovi, nezemaljski. sve je van sebe. vanzemaljsko, pa kako ne bi bile takove i misli.
Kakve su ti misli, takva ti je narav, kakva ti je narav, takva ti je život, pa ti vidi. Di to vodi.
- Radije bi bila na sigurnom sama, nego u lošemu društvu uvijek nesigurna. Ko će te ka tvoj!
A sam nikad nisi, prema tome..?!
Bolje virus na marsu, nego na zemlji. Čovjek.
- Ajmee, nihilizmaaaa!
- A znaš li ti uopće što je nihilizam? Pa šta onda govoriš..
-Oću, jer oću govorit i bila me je volja, a ne uvik muči muči.
- To ti je zato što stalno govoriš.
- Govorit ću. Oću.
- Okej, samo se nemoj ljutit ako ja jedan čas odem.
Znate ono protupitanje od kojeg su znanstvenici napravili teoriju, još jednu nerješivu: ako stablo padne u šumi koju nitko nije vidio i ne zna da postoji, je li ipak palo? Tako i ovo: hoćeš li nastaviti govoriti i kad znaš da nitko ne sluša?
- Ajme tebe, uvijek ljuta uvijek tužna, depresivna. Reci mi, reci svima nama, smiješ li se ti ikad? Ono ha ha, znaš.
- Molim?
A može li i moj dan trajat 24 sata, smijem li pojest nešto kad sam stvarno gladna, smijem li izut cipele prije spavanja i zurit u prazninu koja to nije i iz nje se vratiti ojačana.
- Ajme, zamisli šta ti je ona meni rekla, da ti njoj dan traje 24 sata.
- Ajme je li, to ti je rekla, zamisli.
- Ma zamisli, i ko je ona uopće, kako je nije sram, ona meni.
- Zamisli, stvarno, ona tebi i to ti je rekla, zamisli.
A šta ćeš zamišljat više, majko moja mila. I tako u nedogled.
Ne možeš dat ono što nemaš, a one su uronjene u to što svima dijele. Ustajali zrak. Uzak krug ljudi. I nimalo leta. Ni poleta.
Stvarno, vrti li se brže točka koja je bliže centru vrtnje ili one dalje, koje će od točke napokon formirat kružnicu, kotač ili kuglu vrtnjom u svim smjerovima?
Stvarno ne znam.
