A valjda svatko iskoristi svoju priliku, nemamo se što žaliti, da mi imamo smisla za detalje vjerojatno je da bi se negdje prepoznali, ovako u velikom sve ima i sve štima, sve vrijedi nekome, kako je neki duhoviti lik iz staroga stripa napisao u svom oblaku: vaša govna naš kruh. Govnovalj je simbol sunca koje će napraviti svoj krug po našem nebu, bez obzira na nas. Sa svakom novom mrvicom prašine koja se zalijepi za nj, postaje to veće.
+++
Ona, kad nije namazana, ima iste oči kao i ja. Čak iste boje. Iako su nas naučili da su moje smeđe a njene zelene. Blatne i smaragdne. Ne zemljane ili bakrene, i močvarne, jer jedne moraju biti mutne i bolesne, a druge moraju bit sjajne i bistre i zdrave.
Nema veze što sam u osnovnoj ja uvijek imala bolje ocjene u školi. I što su starice iz susjedstva, stvari i poslove radije povjeravale meni nego njoj. A radije su se sa mnom i razgovarale i postavljale mi zagonetke. Ili sam ja bolje pamtila, jer sam se morala više oslanjati na memoriju nego na to što se vani prikazuje.
Ona je znala poskočiti i lijepo se nasmiješiti kad bi u prostoriju ulazio netko od muškaraca ili bilo tko da je ostavljao dojam osobe od autoriteta, i imala je mekši pristup ili se više trudila u tim prekidanjima zasluženog ženskog mira od stalnih kvocanja. Znala je, ili bi predosjetila kome se treba dodvoriti kako bi od malo ispalo više toga i to je osobina koju nije loše posjedovati. Ako namjeravate napredovati u društvu. Ili se kretati njime. Bez obzira, micali se gore ili dolje, ako ste osrednja.
Ako ste osrednja, i ako ste toga svjesna, dobro se je okružiti tihim ženama koje su vješte sa rukama, pa se okoristiti hitrinom oka i pokreta da se zakitite tuđim perjem, a za dalje, ako i nemate vještinu da se sami obranite na sudu ili pred osudama okoline, to vam sve sređuje onaj od autoriteta kojem se dopadao vaš umilan osmijeh. On ne zna razlikovati je li glumljen ili ukraden ili je iskren i koga se ta iskrenost tiče. Ne tiče se njega, jer je svakom njegov život dragocjeniji. od bilo čijeg tuđega. I to je činjenica s kojom uvijek morate računati.
Nju nikada nitko nije vidio nenamazanu tako da svi misle da je to njezino pravo lice.
Moje se lice mijenja.
Moje su oči nekada manje a nekad više vlažne. Ili mutne, ovisno kako ćete rastumačiti onu vječnu suzu koja nikako da kane a imaju je svi ljudi koji su formalno proglašeni slijepima.
Navodno joj je jednom netko rekao kad ju je vidio na plaži bez sunčanih naočala da je ista ja i to ju je strašno uvrijedilo, nije ona debil. Znači i sama vjeruje da je ona ono crno oko trepavica i sedefasto na gornjim kapcima. I da to nešto znači.
A kad su jednom i mene u društvu prikazali namazanu, ispalo je da kopiram nju i da bi željela biti ona, kad bi samo mogla i da je to moguće. Znači, šminka je original, a prirodna koža, šta?
Varka?
Nulta točka sa koje se kreće, i koja ne znači ništa dok trčiš do cilja.
Ne znam.
Unutarnjiji sloj od ovoga prema van.
Jednako je površinski površna.
+++
Vrijedi li tko ili što išta ili ikako, pokazuje vrijeme, koje je neshvatljivo neshvaćeno još uvijek i tako će ostati dok god se trudimo da ga stignemo govoreći da ga nemamo dovoljno.
Zato polako.
- Ne osuđuj, istom mjerom kojom si mjerio bit će mjereno i tebi.
- Ma nemoj.
- Ma je li molim te.
Ništa, neka njih. Dok je vrijeme gledaj da ne budeš preblizu i sjeti se da si ista ta besmrtna duša. Ili njezin dio. Mikro. Kako njima, tako svima ostalima.
(nema to ništa sa dobrotom, čista sebičnost, predivna)
