- Gondoli gondoli gondola ...
Evo mala uspomena da imate pa da se sjetite, ono kad smo mi bili u Veneciji, a vi kad ste ostali doma.
A zatim, kućedomaćica ponosna i sretna što ima prijatelje koji misle o njoj koja je na svome mjestu posađena, čak i onda kad bi mogli prosto i jednostavno uživati u svom putovanju, stavi suvenirčić na najvidnije mjesto na regalu. Neka svi vide, pa da pitaju, ali ste bili u Veneciji.
- A ne, ne mi, nego prijatelji jedni naši dobri, oni su od putovanja, mi volimo doma.
Dalje priča može poteć u različitim smjerovima, ovisno o dinamici odnosa koje njegujete sa znatiželjnim susjedima koji znaju vas, ali ne i vaše dobre prijatelje koje vi viđate i s kojima se darivate, a ne sjetite se podijeliti ih i s njima.
Ima zgodna prispodoba u starome zavjetu u onoj priči o stupovima soli ili malo ispred nje, kad nekom dobrom i gostoljubivom čovjeku dođe neznanac, a domaći mu malo zatim počnu lupat po vratima vičući daj i nama gosta da ga se naužimo, a on im umjesto gosta izvede svoju kćer još nespremnu za udaju, dakle čistu, neka rade s njom što god hoće a gosta neka ostave na miru. Eto do te se mjere cijenilo hodočasnike.
Ništa sad ne tvrdim, samo napominjem da je možda to taj spomen koji je uzrok nepovjerenja:
- Ma koga ti to imaš!? (a da ja to ne znam)
Jedna je stvar kad dobijete na dar naušnice pa ih nosite svaku sa svoje strane svog obraza i usput se pohvalite, vidi šta sam dobila na poklon, a druga je stvar kad dobijete hrčka ili zmiju ili ilustriranu enciklopediju u dva toma ekstra lardž, koje ne možete baš ponijeti pod rukom svaki put kad vam bude zgodno da se pohvalite da ste zaželjeli i želja vam se ispunila, je li tako, al svejedno, ovaj koji sluša nakrivi glavu s nepovjerenjem i rekne:
- A je li? A di su ti, a?
Ma vidi ti lažljivca.
I sad imate tu gondolu, na tankoj nozi na postolju na kojem piše venezia, i malenog gondolijera s veslom i gdje ste je stavili tu je i ostala i ta se ne dira. Razumijete, osim pogledima, i riječima. Svi su je prokomentirali.
Kako donositelji, tako i primatelji, a nakon vas i nakon njih, i svi ostali koje ste u primaćoj primali.
Ovi prvi vam i nisu neke informacije koje niste mogli i sami doznati ostavili, nije bilo ni anegdota sa ljetovanja koje bi bile vrijedne pamćenja ili širenja, sve je ostalo ili naknadno svedeno na ono, od kad do kad, i pošto. Jeste li zaveslali? Kako mislite, a to, a ne, nismo, to su profesionalci. Pa jeste li napravili đir. A ne, mali se boji pa nismo zbog njega. Koja je dubina u prosjeku koja brzina potonuća, cifre i zarezi među njima, sve je stvar izračuna, niti matematika, samo račun zbog računa. Tako se i dolazilo, baš s tim. Za koliko se dođe i koliko dođe, to je zanimljivo, ali to je promjenljivo i to se ne pamti pa ni ne prenosi, a ljudima je samo do priče, samo im je priča zanimljiva. Tko s kim i kad. Jer gdje je preočito.
Kad idete dalje širit priču vi iz druge ruke možete nadodat što god da hoćete ali lako vas se i pobija. Sve informacije koje ste naknadno nakupili, jer o čemu ćete inače sa ljudima pričat, ispalo je, bile su netočne. Da pustite umu i jeziku da ide svojim tijekom moglo bi lako doć do svađe i do rata, a to je jedna između mnogih stvari koja nikako ne smije bit prepuštena slučajevima, naime, i ratovi se pomno planiraju, odnosno jedino se oni i planiraju pomno, nema tu ništa ofrlje, dogodilo se, žena je kriva pitajte nju.
Iz treće ruke, jedni dobri prijatelji naših jednih dobrih prijatelja … kad su bili u Veneciji jedno ljeto … Pa je l više potonila?! Nova Atlantida.
- Pazite, gledajte, ja sam bila u Beču, u Veneciji, a gdje je ona ikad bila...
Pozdrav svima sa regala!
Ma šta regala, astala! Sve se sad može pročitat sa dlana, uz minimalne troškove. Do sad najbolja zamjena za knjige spomenice, rečeni akaš. Materijalizacija jako materijalna i vrlo minimalna. Čak možete naučiti više i vidjeti i čuti bolje i lakše i brže stupiti u kontakte s relevantnim osobama, a vi ako vam je avantura i uzbuđenje putovanja bilo prvotna il jedina namjera, izvolite. Ili vam je samo do toga da vadite nekome mast usporedbama tog tipa, ja se mogu micat i ja imam, a ne kao vi tamo neki, stalno na istom mjestu isti sa istima. Bus pun pionira. Ulaznice u muzeje u koje inače nitko normalan ne zalazi, uračunate u cijenu punog aranžmana. A kafiće i restorane ćete morat sami. Na vlastitu odgovornost.
Malo sitnijim slovima.
