Barba Mira su svi držali za dobričinu zato šta mu je žena bila lajava.
Ta nije znala mučat ni onda kad joj je šutnja bila jedini izlaz, a za šutnju se samo u rijetkim slučajevima kaže da ne vrijedi zlata.
Sjetite se svete Monike, koja je također znala primiti batine, kao što je i svaka obična primala, jer neke stvari ne možete kontrolirat kad su drugi ljudi u pitanju pogotovo onda kad su od vas veći i jači, a kamoli još da njih takve i velike i jake sav poznati svijet podržava, bez obzira na sve.
Monika dolazi od latinske moneo, monere, monui, monitum, što znači opominjati. bez navođenja tko koga opominje ni u kojim stvarima. Jer i moneta ima isti korijen, dakle?
Ako je ženi ime Monika, a glavna joj je osobina šutnja koja je zlato, kako onda ona opominje, na koji način i koga sve, je l tako?
Potrebna je tu i tamo neka pleska da se i ona preobrati.
Priča kaže, ali pustimo sad glasine, ovako je zapisano, da su joj žene dolazile po savjete, kako da i one pripitome svoje nametnute terete, a ona da bi im rekla:
- Manje priče, više rada.
Ne znam je li to preteča one ora et labora, ili naslijeđe. Nisam sad u poziciji provjeravat kronologiju tih važnih povijesnih događaja. Da je bitno, našlo bi me, je li tako?
Žene nisu dobro razumjele, ali muški jesu, ili im je zajednica potrčala u pomoć njima nemoćnima po pitanju snalažljivog uma, te se kreće u preventivno proglašavanje bezdušnom svaku onu koja smjerno šuti i gleda u pod.
Znači, nema više one, o sjajnim obrazima na koje i pogled sam zasljepljuje, te obarate oči pred visokim sjajem, svjetlošću, veličanstvom, izvrsnošću, od čednoga stida, nego je sve to sad postalo, ne prenemaganje i pretvaranje, lažna skromnost, nego jad bijeda i glupost, običan kukavičluk obojen strahom da vas se ne prozre, vaše prave namjere koje su inicijalno grešne i pogrešne:
- Jeb ti čovika koji te nemere u oči pošteno pogledat.
A ako još uz to i šutiš, ne zna ni progovorit, a ne više, riči su mu zlatne. Nego ne zna, glup je. Ne nema što, ili o čemu s vama da govori, nego odmah ni s kim. On jedan, ovaj govoreći a ne mutavi, vrijedi koliko čitav svijet, to su te usporedbe. A on jedini mjerodavan.
Kad je žena u pitanju, sve je to još gore na entu.
- Ko je vidija žensko pa muči.
Kao sve se lajave rađaju, prije nego zaplaču, prije nego udahnu po prvi put, već joj visi jezičina vanka. Ne kaže se zaludu kučka. Znate po onom vicu, koja je razlika između mace i kuje? Prijevod pussy i bitch, pita to jasnije.
Ali da vam se vratim na barba mira i zašto je on u ovoj knjizi o mrtvim ženama.
Bila su njih tri ili četri prijatelja, ako ih računate odvojeno jer je jedan od njih bio mlađi brat kojeg se uglavnom trpjelo iako je on bio taj koji trpi, maskota. Znači njih grupica prijatelja među kojima je stalno takmičenje ali kad ne bi bilo tih takmičenja teško bi se moglo govorit o društvu, koje samo takve stvari drže skupa, pa je li utakmica, je li politika, ili oni sami i njihova familija. Stvar je u tome da su oni sebe postavili za šefove, a po svim starim filmovima koje je ikad valjalo pogledat, se dobro zna da glavni nikad ne ide u rat sam, nego da on iz sjene ratom dirigira. Znači oni bi namještali igre, a one, kćerke, matere i uglavnom bilo tko da im se na put namjeri, dalje bori bitke.
Tako je bilo kad su se ženili, tako je bilo kad su se plodili, tako je bilo kad im je pomladak stasavao za svoje vlastite samostalne prelete. Na našu ili na njihovu stranu.
Znači, kad su birali djevojke i žene, koja ima veće sise, kad su odrađivali bračne dužnosti, koji od nji dulje more, a koji dublje, en neka ti ona sama kaže. Kad se dicu upisivalo u vrtiće i škole, onda koju teta više voli.
Tako se na isti način i na njih ista igra prenosi.
Njih tri, četri, glupače, ma baš moram, sve to ponavljaju ali ženski i u fino. Ako koja stoji doma i čuva familiju, onda ništa ne zna samo sa dicon na dičinji način, ne odrasla, nije sazorila, glumi sveticu posvećuje se dici, jeb ti taku ženu sebičnu i glupu koja samo s dicom mere a prijatelji joj ne znače ništa.
Ako isplete, ništa ne zna samo plest, lako je tako.
Ako kuva, ne zna nego taj jedan kolač.
Ako pere, i pegla, a kad je šporkulja nega šta će nego stalno perkat. i sve tako.
Ako je zaposlena, onda di radi i šta može, kako mi to moremo iskoristit, s kime radi, s kim se druži, s kime jošte crnu kavu pije, kad neće s nama.
Jedna je bila kuvarica u bolnici, druga je bila radila u referadi u srednjoj školi. Treća je bila baš učiteljica. Skoro da bi se ovu smatralo najboljom kad ne bi bilo ove iz referade da posvidoči da je zla i da je niko ne voli, da joj nije nje ne bi imala s kime stat.
I sad ti budi normalno dite takvih roditelja.
Onda su barba miru počeli ti napadaji. vrtoglavice i gubici svijesti, napadaji panike, koji su svojstveni baš samo ženama, ali ne smi se to tako naglas reć da se ne bi zla karma na vas priokrenila, da nema tih strašenja sa strana, bilo bi sve još puno gore, zato vam ovo i pripovijedam.
Panika je dobila ime po Panu, to vam je onaj što je bio prije Petra, rečeni satir iz starogrčke mitologije, pola čovjek pola jarac, kako se to zna? Po mirisu. Ne kaže se zaludu za muške da smrde ko jarci i kad se redovito sapunaju i briju.
Izgleda nema to veze ni sa nogama ni sa rogovima. E vidiš to baš moram provjerit kakvi su papci u koza i jarića, budući da u levitskom zakonu stoji da se ne smiju jest životinje s razdvojenim papcima, ma što da to značilo nama današnjima.
dvopapkar, i zašto?
Možda zato što se ne mogu potkivati, ne znam, amo dalje.
Znači, počele su mu nenadano te glavobolje sa vrtoglavicama, i da je žena sigurno bi ljudi rekli od nečiste savjesti, zato vam i pričam ovo ovdje da se bolje vidi što bi se dalje događalo, da je u pitanju bila žena, koju bi se poslalo na liječenje neurolozima.
Bila sam se zatekla u čekaonici za encefalografiju, metriju, izaberite kako se vama čini da treba, dok su njega baš snimali, tako da znate da je ovo priča iz prve ruke, bez uljepšavanja:
Žena je nervozno prebirala po krunici, i svako malo skakala sa sjedalice, kao neće čut kad bude prozvana. Onda se zaletjela prema meni, i pokazala mi šta drži u šaci:
- En, en, vidi, i ništa.
Nisam na prvu shvatila što mi govori, i pokazala sam joj da i ja imam u ruci moći svetoga ante našeg zaštitnika i da će sve bit dobro.
- Znaš ti zašto su likari u dvoranama obučeni u zeleno?
- Da se manje krv vidi. Crveno i zeleno se međusobno poništavaju. Manji horor nego kod mesara.
- Ha ha, nije nije
- Nu! Ti znaš.
- Zato šta ti je zelena boja arkanđela rafaela a on je zaštitnik vidara i iscjelitelja, on vodi ruku kirurzima.
- Ajde.
Znači, ništa sveta marijo moli za nas, ništa sveti moj ante, val se miri, uda zdrave guba s tijela, i sve stvari nalaze se traže sada i primaju stari mladi? Ali rafo je priča za sebe.
Ispalo je da je živi bog nevidljiv i da radi na misteriozne načine, zato svi bez straha i prebacuju i krivice i odgovornosti na nj.
Dok sa druge strane, nikad ne znaš šta će ti slika pokazat. Sa svim tim aparatima nikad nisi siguran. Može li ti neki drugi likar nešto drugo rastumačit, pa šta ćeš onda ti jadna, di ćeš bižat u koga se sklonit.
Mišomor, nije mit, niti fantazija.
Pogotovo onda kad se otvoreno spominje, a onda sve žene udru u histeričan smijeh, koji su muški proglasili veseljem, ili raskalašenošću, ovisno o prilici koju se nadaju iskoristiti.
- Majde moja, mi se zezamo, a ti odma zaozbiljno. Nema stra, nema. Ta di bi ja njega. Šta bi bez njega, jadna aaa..
Tako da je ova kuvarica zlata vridila, znala je te likare u dušu, kojemu šta bolje odgovara i
- Sve će ti reć točno kako je bilo. Samo ti reci, ja ću njemu kazt.
Jedino ostalo nas par budala šta misle da u bolnicu ideš da ozdraviš, a ono oni samo izdaju potvrde da nisi ti ništa kriva, samo moraš znat koja je igra.
Uh kad bi ovo muški znali. U šta im se okrenila igra.
A možda bi se i dozvali pameti pa se priobratili.
Nije li to to obraćenje na koje se poziva, ne igraj se boga, tebi se zlo sprema.
Ti sam sebi kopaš jamu. Kad je drugom kopaš. Služeći se i tuđim rukama.
- Ima jedan moj prijatelj miro, dobar čovik bija al mu žena bila zla - pa vam onda navede točno ime prezime i adresu da ga sam odeš vidit ako ti se provjerava laže li ti, i nabraja familiju sve do u sedmo kolino, i kojo su mu dica i di se koja udala - On nije zna sam pritisnit botun od televizije da pogleda šta je na vijestima. Ovako su mu ruke drćale.
- Da nije bija šta bolestan.
- KO! On, ni đava mu. Al ne bi bilo pisalo u nalazima.
